Malo koja žena, postavši majka, nije barem jednom čula “mudri” savjet – ne navikavaj je na ruke razmazit ćeš je – kada se radilo o nošenju bebe.
No danas sve češće viđamo roditelje koji svoju djecu nose privijenu uz tijelo u raznim vrstama nosiljki, omogućujući im sudjelovanje u svim aktivnostima u kojima i sami sudjeluju.
Nošenje djeteta, kao jedna od preporučenih metoda povezujućeg roditeljstva, svoje korijene ima duboko u povijesti.
Žene u različitim kulturama, još od davnina, imale su jednu zajedničku crtu – što zbog potrebe rada u polju, što zbog nomadskog načina života – neprestano su u obavljanju svih poslova imale dijete uz sebe.
Danas se nošenje male djece sve više potencira, upravo s ciljem izgradnje stabilnog i zadovoljnog malog bića razvijenog osjećaja sigurnosti, što pozitivno utječe na daljnji psihofizički razvoj.
Povezujuće roditeljstvo
Termin povezujućeg roditeljstva podrazumijeva stil roditeljstva utemeljen na nježnim metodama odgoja, odnosno brzom i adekvatnom odgovaranju na djetetove potrebe, što u njemu razvija sigurnost da će sve njegove potrebe biti zadovoljene.
Uz dojenje, zajedničko spavanje (co-sleeping), izbjegavanje dužeg odvajanja od djeteta…, upravo je nošenje važan faktor koji donosi značajne dobrobiti za razvoj djeteta.
Zašto je nošenje dobro za psihofizički razvoj djeteta
Nošena djeca manje plaču
Ostvarivanje tjelesnog kontakta pozitivno i umirujuće djeluje od samog rođenja. Plač sasvim malog djeteta uglavnom signalizira da ga nešto muči, a uzimanjem u naručje dajemo mu poruku da smo tu uz njega, a otkucaji majčinog ili očevog srca, ili pak njihov miris, umirujuće djeluje na dijete. Istraživanja pokazuju da nošena djeca značajno manje plaču i pokazuju nezadovoljstvo od nenošene djece.
Nošena djeca su aktivnija
Koliko ste puta, prije nego što se beba rodila, maštali o dugim šetnjama – beba u kolicima (koja ste pomno birali i skupo platili), a Vi satima uživate u šetnji…
No često se realnost poigra pa beba, čim je polegnete u kolica, počinje negodovati i plakati, a šetnja se pretvori u katastrofu.
Ništa neobično – bebi polegnutoj u kolicima, pa čak i u sjedećem položaju, ubrzo postaje dosadno jer nema “ravnopravan” pogled na okolinu.
S druge strane, ako svoju bebu nosite, ona će aktivno sudjelovati u proučavanju i interakciji s okolinom.
Dodatno, nošenje bebe potiče razvoj njezina sustava ravnoteže s obzirom da je na taj način, obavljajući s njom različite dnevne aktivnosti, izlažemo različitim pokretima te se njezino tijelo prilagođava i reagira na te kretnje, što doprinosi motoričkom razvoju.
Nošena djeca manje pate od kolika
Istraživanja su pokazala da nošene bebe u manjoj mjeri pate od kolika koje roditelje često dovode do ludila jer pouzdanog načina da im se pri tom pomogne – nema.
A neutješan plač koji ih prati, teško je opisati. Pojava kolika povezana je, prema istraživanjima, s prelaskom bebe iz života u majčinoj utrobi u samostalan, “odvojen” život.
Ako se u tom “novom” životu prakticira nošenje, beba će dobiti tri poznata signala koji ga podsjećaju na život u maternici – otkucaji majčina srca, kretanje i bliskost, što uvelike pomaže u prilagodbi stvarajući prijeko potrebnu sigurnost.
Nošena djeca brže uče
Bebe koje roditelji nose puno više vremena provode u stanju “tihe budnosti”, što je idealno za učenje.
Te su bebe puno svjesnije okoline, a dolazeći u interakciju s novim situacijama, ali iz sigurne pozicije roditeljskog naručja, upijaju nova iskustva i spoznaje. To kasnije utječe i na njihovu bržu moć društvene prilagodbe i otvorenosti novim okolnostima.
Stvaranje čvrstih veza
Tek rođenoj bebi majka je prvih mjeseci glavno i najvažnije utočište, no brojni su očevi potvrdili da su upravo nošenjem svoje bebe postigli bržu i jaču povezanost s njom te stekli osjećaj intenzivnije uključenosti u brigu o bebi.
Nadalje, studija provedena na jednom američkom sveučilištu pokazala je da su bebe, nošene u roditeljskom naručju (u različitim vrstama mekanih nosiljki od tkanine) tijekom prvih mjeseci života, postigla značajan napredak u povezanosti i emocionalnom razvoju, u odnosu na bebe nošene u plastičnim nosiljkama.
Roditelji koji su se opredijelili za intenzivno nošenje bebe tvrde da su time ostvarili dublji odnos i bolje poznavanje svoje bebe, odnosno brže prepoznavanje njezinih potreba i odgovaranje na njih.
Upravo bliskost koja se nošenjem postiže omogućava razvoj intimne veze i povezivanje te poticanje osjećaja sigurnosti.
Kad ta sigurnost postane temelj, dijete će opušteno i puno samopouzdanja početi istraživati svijet oko sebe.
U čemu nositi bebu?
Marama
Dugačak komad dijagonalno rastezljive tkanine ili posebno rađenog pletiva, većinom od pamuka, može doseći i do 5,5 metara. Razlog velikoj dužini ove nosiljke jest da zamotate sebe i bebu na način koji vam najviše odgovara te sami kreirali udobnu nosiljku po svojoj mjeri. U marami se beba može nositi od rođenja, no najprije je potrebno savladati nešto zahtjevniju tehniku vezanja.
Sling
Unaprjeđuje razvoj bebe utječući na emotivne, kognitivne i motoričke vještine. Uglavnom je tkan preporučenom Kreuzkoper tehnikom (što znači da je dijagonalna nosivost povećana), a uz njega dolaze upute za nošenje.
Ring sling
Za roditelje kojima se vezanje čvorova na klasičnom slingu čini komplicirano. Tkanina se jednom provuče između dva nehrđajuća kruga, a jednim pokretom ručnog zgloba ring sling se namješta po potrebi.
Mei-tai
Nosiljka koja potječe iz azijskih zemalja. U Mei Tai nosiljci beba sjedi u preporučenoj poziciji raširenih i skvrčenih nogu, što je iznimno važno za pravilan razvoj kukova i kralježnice. Podstavljene naramenice i lakoća vezanja osiguravaju jednostavnost korištenja. Ona je zapravo kombinacija klasične nosiljke i marame.
Klokanica
Kompaktna nosiljka s kopčama. Preporuča se da je beba okrenuta prema osobi koja je nosi. Iako je oblikom prilagođena i nošenju bebe okrenute prema van (od trenutka kad može samostalno držati glavu), takav položaj nije preporučljiv za duže nošenje.
Piše: Vanja Marić
