Prvi tjedni rujna obično prođu u euforiji oko novih bilježnica, pernica i ponovnog susreta s prijateljima. No kada početni val prođe, a rujan se prelije u listopad, roditelji često odahnu vjerujući da je faza prilagodbe uspješno završena.
Prvi dan škole je velika prekretnica, kako za djecu, tako i za roditelje. I dok ga neka djeca dočekuju s veseljem, mnoga osjećaju strah, nesigurnost i anksioznost.
Jedno od najčešćih pitanja koja muče roditelje jest: „Kada bi moje dijete trebalo početi spajati riječi u rečenice?“ Prve riječi donose neizmjernu radost, no pravi komunikacijski skok događa se kada dijete počne slaže rečenice
Pojava u kojoj dijete počne gristi, udarati ili nekontrolirano vrištati predstavlja jedan od najstresnijih izazova s kojima se roditelji susreću.
U doba pametnih telefona, TikToka, YouTube Shortsa i AI alata, roditeljski izazovi poprimili su potpuno novu dimenziju. Sve češće hvatamo sami sebe kako upisujemo u tražilice: “Koliko ekrana smije gledati dvogodišnjak?”, “Kako spriječiti ovisnost o TikToku kod male djece?”
Gotovo svaki roditelj sigurno je nekoliko puta svjedočio istom prizoru beba – stavi dekicu preko glave ili se mama pokrije dekicom tako da joj se tijelo i dalje vidi, a kada se otkrije, dijete prasne u smijeh.
Dolazak blizanaca na svijet za svaku je majku i obitelj trenutak dvostruke radosti, ali i početak jednog fascinantnog odgojnog putovanja.
Sestrinska ljubav je jedna od najljepših, ali i najkompleksnijih veza koje čovjek može doživjeti. To je odnos u kojem se u istom danu mogu izmijeniti čista nježnost i potpuni rat oko posuđene majice.
Svi smo barem jednom svjedočili situaciji u kojoj dijete reagira burno na naizgled nebitnu sitnicu. Možda je u pitanju krivi tanjur za ručak ili izgubljena čarapa, no reakcija je tolika da se zapitamo što se zapravo događa.
Negdje oko 18. mjeseca života događa se tiha, ali revolucionarna promjena u djetetovoj glavi. Odjednom više nije samo nasmijana beba koja se smije kad je golicate već postaje biće koje shvaća