ADHD: Deficit pažnje ili hiperaktivni poremećaj

Poremećaj koji ne prestaje izazivati pozornost i kontroverze. ADHD poremećaj je moguće dijagnosticirati kod djece ali i odraslih osoba. Poremećaj kod djece su bolje definirani a kod većine djece simptomi se pokazuju do šeste godine života. Ponekad ti simptomi mogu ostati neotkriveni do početka školovanja.

Kod odraslih osoba simptomi su manje istraženi te se dijagnoza teže postavlja. Pretpostavlja se kako se ovaj poremećaj ne može razviti kod odrasle osobe nego simptomi počinju od djetinjstva te se provlače kroz tinejdžerske godine kako bi se iskazali u odrasloj dobi.

ADHD poremećaj je prvi puta dijagnosticiran početkom dvadesetog stoljeća kod hiperaktivne i nepažljive djece a 1989. godine službeno je uvršten u dijagnostiku iako ni danas ne postoji objektivna metoda za dijagnosticiranje ADHD-a.

Istraživanja pokazuju kako ovaj poremećaj može imati neurološki uzrok jer se pretpostavlja kako je narušena kemijska ravnoteža mozga. Također se smatra kako je uzrok genetsko nasljeđe.

Simptomi

Osnovi simptomi ovog poremećaja grupiraju se u područja: nepažnje, hiperaktivnosti i impulzivnosti. Djeca zahvaćena ovim poremećajem mogu imati poteškoće ili probleme samo s jednom grupom simptoma.

Dijete može biti samo nemirnije, imati teškoće kod koncentriranja ili impulzivnije u svojim reakcijama od druge djece. Obično se poremećaj češće ranije dijagnosticira kod dječaka.

Kod djevojčica se češće otkriva u tijeku školovanja. Također određeni sklop simptoma se može početi pokazivati u različitim sredinama u kojima dijete boravi.

Nepažnja

Simptomi nepažnje mogu ostati neprimijećeni kod vrtićke djece jer se pred njih ne postavljaju zadaci koji traže dodatnu pažnju a ona su često puno više fizički aktivnija te se od njih ne zahtijeva dugotrajno sjedenje u klupama kao kod školske djece.

Istraživanja usmjerena na ovaj poremećaj pokazuju kako se u učenju s jednom osobom ili u strukturiranom i kontroliranom okruženju ove teškoće mnogo blaže.

Koncentracija kod ovakve djece obično ne može trajati duži period a obično se svodi na nekoliko desetaka minuta. Ovakvi đaci će započeti će druge aktivnosti prije nego li su završili prethodne.

dijete-igra-1

Hiperaktivnost

Kod male djece nemir ili znatiželja se često može protumačiti kao hiperaktivnost.

Hiperaktivna djeca su obično stalno u pokretu, ne mogu sjediti mirno, često se ustaju i hodaju uokolo, trče ili se penju, ubrzano govore te ne mogu biti tiha.

Takva djeca obično malo spavaju a bude se rano. Simptomi se naročito neugodni u školskom razredu kada takva djeca često svojim ponašanjem, ustajanjem, lupkanjem, okretanjem u stolcu uzrokuju poteškoće u nastavi.

Impulzivnost

Impulzivna djeca često imaju problema sa svojom okolinom zbog svoje emocionalne nestabilnosti. Često su takva djeca nestrpljiva, prekidaju razgovore, ne slušaju, glume.

Ostalo

Osim gore navedenih simptoma kod djece mogu se pojaviti i problemi s nesanicom, mokrenjem u krevetu, disleksijom, nepoštivanjem autoriteta, koji je naročito izražen prema roditeljima, ne socijalno ponašanje, frustracije, nedostatak samopouzdanja uslijed izraženih neuspjeha i primljenih kritika od strane okoline.

Dijagnostiku zbog velikog broja simptoma, često i nepovezanih, treba biti provedena od strane više stručnih osoba kao što su pedijatri, psiholozi, logopedi, učitelji.

Pojedini simptomi mogu biti potaknuti čisto vanjskim utjecajima ili čak neotkrivenim bolničkim dijagnozama. Osim fizičkih problema pred dijete su možda postavljeni nerealni zahtjevi te se ono nalazi pod prevelikim pritiskom i izražava svoju nemoć.

Pošto se radi o djeci ovaj poremećaj često dovodi do problema u obitelji jer se za rješenje problema traži drukčiji, sustavniji i dugotrajniji pristup djetetu.

Piše: Borna Marić
Fotografije: Pixabay