Disleksija je najčešći poremećaj kod čitanja i pisanja

Jedan od najčešćih razvojnih poremećaja je poremećaj pisana i čitanja takozvana disleksija. Kao što je poznato čitanje i pisanje su nezaobilazne vještine, koje spadaju u primarne potrebe za opstanak, a za akademski uspjeh vrlo je važno svladavanje čitanja i pisanja tijekom prvih razdoblja osnovne škole.

Čak 10% djece ne uspijeva svladati čitanje i pisanje bez obzira na poduku, želju i trud, zbog čega se disleksija smatra jednim od najčešćih razvojnih poremećaja.

Nažalost kod disleksije se ne može utvrditi točan uzrok teškoća koje se javljaju s obzirom na to da dijete koje teško čita i piše ne mora imati teškoće s općim kognitivnim sposobnostima, vidom ili sluhom.

Ipak stručnjaci se slažu da je disleksija povezana s jezičnim teškoćama. Najčešće se prve teškoće javljaju tek kada počinje svladavanje čitanja jer je za čitanje potrebno poznavanje slova koja se bez teškoće trebaju povezati s glasovima koje predstavljaju.

Kako bi se uspješno čitalo i pisalo potrebno je uočavati slogove i glasove, što se naziva fonološka svjesnost, a razvija se u predškolskoj dobi djeteta.

Za vrijeme čitanja potrebno je brzo spajati u riječi i pretvarati slova u glasove, kako bi se razumio tekst koji se čita. Kako bi čitanje bilo uspješno potreban je dobar kapacitet pamćenja.
Dijete s disleksijom najčešće posjeduje zavidna znanja i dugoročno pamćenje, ali mu je kapacitet radnog pamćenja sužen. Zbog čega dijete s disleksijom čita uz puno grešaka i sporo.

Djeca koja pate od poremećaja čitanja imaju problema s razumijevanjem pročitanog, zbog čega imaju velike poteškoće kod učenja čitanjem.

Uz disleksiju često dolazi i do poremećaja pisanja, poznatijeg kao disgrafija. Dijete koje pati od dislekcije najčešće ima poteškoća u strukturiranju teksta zbog čega im pisanje sastavaka predstavlja problem.

Disleksija nikada ne nestaje, no uz pomoć logopeda i podršku mogu se uspješno umanjiti poteškoće koje sprečavaju djetetov razvoj.