Poremećaj čitanja i pisanja

Jedan od najčešćih razvojnih poremećaja je poremećaj pisana i čitanja takozvana disleksija. Kao što je poznato čitanje i pisanje su nezaobiliazne vještine, koje spadaju u primarne potrebe za opstanak, a za akademski uspjeh vrlo je važno svladavanje čitanja i pisanja tijekom prvih razdoblja osnovne škole.

Čak 10% djece ne uspijeva svladati čitanje i pisanje bez obzira na poduku, želju i trud, zbog čega se disleksija smatra jednim od najčešćih razvojnih poremećaja.

Nažalost kod dislekcije se ne može utvrditi točan uzrok teškoća koje se javljaju s obzirom da dijete koje teško čita i piše ne mora imati teškoće sa općim kongnitivnim sposobnostima, vidom ili sluhom.

Ipak stručnjaci se slažu da je dislekcija povezana sa jezičnim teškoćama. Najčešće se prve teškoće javljaju tek kada počinje svladavanje čitanja jer je za čitanje potrebno poznavanje slova koja se bez teškoće trebaju povezati sa glasovima koje predstavljaju.

Kako bi se uspješno čitalo i pisalo potrebno je uočavati slogove i glasove, što se naziva fonološka svjesnost, a razvija se u predškolskoj dobi djeteta.

Za vrijeme čitanja potrebno je brzo spajati u riječi i pretvarati slova u glasove, kako bi se razumio tekst koji se čita. Kako bi čitanje bilo uspješno potreban je dobar kapacitet pamćenja.
Dijete s disleksijom najčešće posjeduje zavidna znanja i dugoročno pamćenje, ali mu je kapacitet radnog pamćenja sužen. Zbog čega dijete s disleksijom čita uz puno grešaka i sporo.

Djeca koja pate od poremećaja čitanja imaju problema s razumijevanjem pročitanog, zbog čega imaju velike poteškoće kod učenja čitanjem.

Uz disleksiju često dolazi i do poremećaja pisanja, poznatijeg kao disgrafija. Dijete koje pati od dislekcije najčešće ima poteškoća u strukturiranju teksta zbog čega im pisanje sastavaka predstavlja problem.

Disleksija nikada ne nestaje, no uz pomoć logopeda i podršku mogu se uspješno umanjiti poteškoće koje sprečavaju djetetov razvoj.