Kazalište Prijatelj u svojim „obiteljskim predstavama“ na duhovit i zaigrani način govori o ozbiljnim temama: učenju, hrani, poeziji …
Posljednja predstava nazvana „Hrvatske vile i vještice“ bavi se mitološkim bićima (Centar za kulturu Trešnjevka, 3.11. 2020.) do kojih je glumac, ujedno dramaturg i redatelj predstave Hrvoje Zalar, došao na temelju narodnih priča koje su marno prikupili teoretičari i ljubitelji usmene predaje (Jozo Vrkić, Vid Balog, Joža Skok itd, itd).
Pri spomenu vila i vještica misli se, u prvi mah, na dvije suprotstavljene kategorije ženskih nadnaravnih bića.
Dok su vile ljupke, vazda mlade, raspletenih dugih kosa i odjevene u prozračne haljine, sklone plesu i blagonaklone prema ljudima, vještice su stare, ružne i opake (jako vole jesti malu djecu), lete na metli i druguju s vragom.
No, brojni slučajevi pokazuju da ljupka vila može zaluditi naivnog mladića ili plesom do smrti dovesti starca, a nisu niti sklone praštanju ukoliko ih netko, čak i nehotice, uvrijedi.
No, dok su vile uvijek pripadale kategoriji bajki i mita, vještice su živjele među ljudima i samo zahvaljujući lomačama njihov se broj držao pod kontrolom: dovoljno je bilo da udovica (logično odjevena u crninu) zarađuje spravljajući ljekovite napitke od trava (vješta žena !), pa da bude proglašena vješticom, osuđena i spaljena.
Kako je zlo uvijek slikovitije i zabavnije od dobra, omiljeni su prikazi vještica sa šeširom prepoznatljivog kroja (nalik tuljcu) i metlom, kuhaju učinkovite napitke od odurnih sastojaka i dogovaraju se s crnom mačkom na ramenu (znamo kakva je to mačka, dobro znamo!).
Sve nabrojeno uvažio je Zalar u svojoj predstavi i vješto isprepleo priče o vješticama (naravno, privučen njihovim snažnim čarolijama) i vilama (tu nije odolio prikazu njihove dvojnosti) u čemu su mu itekako pomogle Anja Đurinović Rakočević i Vini Jurčić.
Početno predavanje dviju znanstvenica pretvara se u predstavu dolaskom glumca koji ih zasipa čarobnim prahom (nazvanim glumčev prah jer je nastao kuhanjem glumca ) od kojeg „glumiš kao lud“.
Anja i Vini, dvije ljupke, fragilne, svjetlokose i dugokose glumice, nama se naočigled pretvaraju u svoje suprotnosti, djelomično odjećom (i čuvenim šeširom) ali više škiljenjem, beljenjem, hodom i glasom.
Kroz niz priča saznajemo zbog čega se sastaju na planini Kleku (radi se o divu kojeg je u svađi okamenio bog Volos, a one ga žele oživjeti), kako se mijenja model metle ovisno o vještini vještice (npr mala metlica za početnice), što sadrži čarobni napitak, kako među ženama prepoznati vješticu (sjednete na drveni tronožac koji ste djelali od svete Lucije do Božića) i kako „vještice ne mogu vidjeti prosute žitarice“.
Konačno smo saznali kako je došlo do pandemije: netko se zamjerio vještici i „vu ha ha, vu ha ha, eto ti korone, eto ti ga na!“.
Nakon vještičjih epizoda gledamo ljupke vile koje nadahnuto plešu (scenski pokret Maja Đurinović), ali oprez – neke imaju magareće ili kozje papke, a mogu uvući neoprezna čovjeka (kao djeda Jozu iz Babine Grede) u svoje kolo (on se srećom živ izbavio).
I taman kada je došla na red priča o Maloj vili, javio se strogi glas iz Stožera civilne zaštite i zabranio nastavak predstave (pa će kraljević uzalud čekati svoju malu vilu).
Ta intervencija vrlo duhovito opisuje kako su zbog korone prekinute razno-razne akcije (mada zlobnici tvrde da je to nekima baš dobro došlo).
Predstava završava onako „kako završavaju sve predstave za djecu – pjesmom“ i mi napokon saznajemo da su „Vile i vještice naše prijateljice“.
Mada je predstava namijenjena djeci od četiri godine i više, imala sam dojam da se odrasla publika bolje zabavljala (ostani ti junačina od četiri godine kada saznaš da će te, ako te ulovi, vještica skuhati i pojesti, a osim toga lijepo čuješ kako se dogovara preko mobitela s prijateljicom Đurđom oko načina spravljanja Ivice i Marice!).
Sva sreća po vještice (među nama, odnosno njima ) da nitko nije sjedio na odgovarajućem tronošcu , pa se nije moglo razotkriti je li zbilja glumčeva sestra vještica (koja se tome srdačno smijala što znači da tu ima nečega!).
Predstava o hrvatskim vilama i vješticama obiluje podacima koje troje glumaca prikazuju na zabavan i pitak način dodajući aktualnu situaciju (kada prođe epidemija morat će izvježbati „Malu vilu“), a nesumnjivo će buduće izvedbe iznjedriti čvršće poveznice između priča.
Fotografije: Kazalište Prijatelj
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
