Emocije djece predškolske dobi

Što su emocije ili čuvstva, odnosno kako se manifestiraju emocije kod djece?

Doživljaje izazvane nekom vanjskom ili unutarnjom situacijom nazivamo emocijama ili čuvstvima. Najčešće ih dijelimo na primarne (osnovne) i sekundarne (izvedene) emocije. U primarne emocije ubrajaju se radost, žalost, strah, srdžba, iznenađenje i gađenje.

Ljudska mladunčad, za razliku od mladunčadi drugih vrsta, relativno su bespomoćna po rođenju, te su im neophodni hrana i primarna skrb. U ranoj dobi postoji veliko podudaranje između onoga što djeca osjećaju i onoga što pokazuju.

Podražaj koji tada najviše pobuđuje njihovu pažnju je ljudsko lice (majčino). Djeca pokazuju zanimanje pažljivim promatranjem majčinoga lica te ugledavši majku dijete doživljava radost ali i tugu kad majka odlazi. Nadalje, s četiri tjedna javlja se prvi osmjeh kao reakcija na ljudski glas ili lice u pokretu.

Žalost i srdžba javljaju se s tri do četiri mjeseca dok se složenije afektivne reakcije (bojažljivost i sram) javljaju tek pred kraj prve godine života.

Kroz svakodnevna iskustva unutar socijalnog okruženja, djeca uče prepoznavati i označavati emocije. Svako dijete ima svoj jedinstven razvojni put te poticanjem ranog iskustva u cilju zdravog socio-emocionalnog razvoja i ispunjenja vlastitih mogućnosti i potencijala.

Dobra emocionalna komunikacija u ranoj dobi i razvoj sigurne privrženosti (attachment) predstavljaju zaštitne čimbenike djetetova razvoja koje treba imati u vidu kod planiranja preventivnih aktivnosti. Dječje emocije su snažne a dijete ih izražava otvoreno i spontano. Brzo se izmjenjuju i kratkotrajne su.

Nemoguće je naučiti dijete što da osjeća ali mu treba pomoći da prepozna i izrazi svoje osjećaje. U ovom zahtjevnom procesu usklađivanja svojih doživljaja i potreba s očekivanjima okoline dijete uči izražavati emocije.

djevojčica dijete djeca1

Djeca rane dobi razvijaju socijalnu i emocionalnu kompetenciju kroz interakcije s drugima unutar obitelji i vrtića. Unutar obiteljskog okruženja važno je razgovarati o emocijama čime potičemo razvoj emocionalne ali i socijalne kompetencije.

Neugodne emocije (ljutnja, strah, tuga, ljubomora) jednako su važne kao i ugodne, i u sebi nose poruku. Svaka emocija ima svoju svrhu i način na koji se očituje. Ljutnja nam pomaže da upoznamo sebe, štiti nas, postavlja granice i pokazuje što nam je važno.

Strah je dio odrastanja i predstavlja adaptivni odgovor organizma na okolinu jer upozorava dijete na brojne izazove s kojima se mora suočiti u periodu odrastanja. Strah nas upozorava na opasnost a razvojni strahovi pripremaju dijete na ulazak u svijet odraslih. Tuga nam pokazuje što nam je važno a nedostaje nam. Ljubomora preispituje osjećaj vlastite vrijednosti.

OVDJE saznajte više o dječjoj ljubomori i kako se nositi s njome

Ljubomora u djece
Dječja ljubomora
Nju više voliš – bratske svađe izvrsna su prilika za učenje rješavanja problema

Emocije snažno utječu na naš svakodnevni život čak i kad nisu prisutne. Kako bi izbjegli strah i povećali osjećaj sigurnosti nastojimo živjeti u određenim dijelovima grada, voziti sigurnije automobile, izbjegavati opasne situacije i vremenske uvjete i sl.

dječak djeca dijete

Specifičnosti dječjih emocija

Emocije odraslih i djece se bitno razlikuju, prvenstveno po tome što su dječje emocije jednostavne, spontane, nisu suzdržane i prati ih određena ekspresija tijela i lica. Uzrastom i odgojem djece, dolazi do promjena pa tako i emocije gube svoju nediferenciranost te ekspresija lica poprima vlastiti način izražavanja.

Emocije djece su:

Kratkotrajne – traju svega nekoliko minuta i iznenada nestaju.

Snažne – jer ne postoji gradacija emocija bez obzira na situaciju u kojoj se dijete našlo. To naročito važi za ljutnju, strah i radost. Emocije se izražavaju punim intenzitetom (dijete u ljutnji plače, vrišti, baca se na pod, udara rukama i nogama, ponekad i grize).

Nestabilne – djeca lako i brzo prelaze iz pozitivne u negativnu emociju-i obrnuto što, naprotiv, ne znači da su njihove emocije površne i plitke već ih dijete burno izražava pa se ne gomilaju.

Dječje emocije uvijek prati ekspresija tijela i lica

Iako modelom roditelja, prijatelja i okoline djeca usvajaju načine izražavanja i kontrole emocija, često reagiraju pokretima ruku, gestama, mimikom, nemirom ili ushitom.

Pod utjecajem okoline i odgoja djeca kontroliraju svoje emocionalne reakcije, koje ovise o djetetovom doživljaju i iskustvu. U istim situacijama svako dijete može reagirati na svoj način.

Kako bi mogli utjecati na emocionalni razvoj djeteta neophodno je poznavati čimbenike koji izazivaju ili sprječavaju emocije:

Umor – dijete je svadljivo, razdraženo, plačljivo. Nebitan je uzrok umora (nedostatak sna, veliko uzbuđenje, previše igre…)

Zdravstveno stanje
Događanja tijekom dana – hranjenje, odlazak u vrtić, uspavljivanje

Stav roditelja i socijalna sredina
Stav roditelja je najvažniji, a često i presudni faktor za zdrav emocionalni razvoj. Potrebna je uravnotežena briga i ljubav roditelja, kako bi se u obitelji razvila srdačna i topla atmosfera.

Djetetova neposredna okolina te društvo u cjelini, uvjetuje i smatra neke oblike ponašanja poželjnima, a neke nepoželjnima.

Između ostalog, tu spadaju i načini izražavanja pojedinih emocija. Činjenica je da društvo danas ima tendenciju „potiskivati“ emocije, te svako pretjerano izražavanje emocija smatra lošim, pretjeranim (čak i ugodnih emocija). Na pretjeranu radost često reagiramo čuđenjem.

No, upravo tim stavom stvaramo preduvjete za nedovoljno razvijenu emocionalnu inteligenciju.

Emocije nas čine jedinstvenim i posebnim. Prate nas tijekom cijelog ljudskog postojanja. Rađamo se i umiremo s emocijama. Ponekad ih je teško kontrolirati osobito ako nas nisu naučili.

Pripremila: mr. spec. Žana Pavlović, prof. psih.; dječji vrtić Cvrčak Solin