Svake godine, dok se svijet priprema za proslavu ljubavi, u Hrvatskoj 14. veljače obilježavamo i nešto iznimno važno a to je Nacionalni dan oboljelih od epilepsije.
Ovaj datum, koji se poklapa s blagdanom sv. Valentina, podsjeća nas da su djeca koja žive s ovom dijagnozom, baš kao i njihovi roditelji, istinski borci čija hrabrost zaslužuje naše razumijevanje, a ne strah.
Epilepsija nije tabu tema niti bi trebala biti izvor eventualnog srama. Ona je neurološki izazov koji uz pravu podršku ne mora definirati djetetovu osobnost niti limitirati njegove snove.
Razbijanje tišine oko epilepsije Što roditelji trebaju znati?
Kada roditelj prvi put čuje riječ “epilepsija”, prirodno je osjetiti strah i neizvjesnost, no znanje je često najbolji lijek protiv panike. Važno je razumjeti da se dječji mozak neprestano razvija te da su mnogi oblici dječje epilepsije izlječivi ili se mogu izvrsno kontrolirati suvremenom terapijom.
Mala napomena za miran san
Većina djece s epilepsijom vodi potpuno ispunjen i normalan život, što uključuje odlaske u vrtiće, bavljenje sportom, sviranje instrumenata i nesmetano sklapanje prijateljstava.
Savjeti za “pametnu” svakodnevicu s dijagnozom epilepsije
Pitanje koje si roditelji često postavljaju jest kako navigirati kroz svakodnevicu, a pritom djetetu pružiti osjećaj sigurnosti bez pretjeranog ograničavanja.
Transparentnost se pokazala kao ključan faktor jer edukacija okoline izravno smanjuje strah kod odgojitelja, učitelja i trenera.
Dosljedna rutina spavanja smatra se svojevrsnom svetinjom s obzirom na to da je kvalitetan odmor jedan od najvažnijih saveznika u prevenciji napada.
Emocionalna higijena iznimno je bitna jer djeca lako osjete tjeskobu roditelja pa je o stanju potrebno razgovarati otvoreno i na način prilagođen djetetovoj dobi.
Poticanje samostalnosti gradi djetetovo samopouzdanje koje je u procesu odrastanja jednako važno kao i sama medicinska terapija.
Ljubičasta je boja hrabrosti
Ljubičasta boja, koja simbolizira Nacionalni dan oboljelih od epilepsije, 14. veljače, predstavlja specifičnu vrstu snage, ali i nadu u bolje sutra. Ovog 14. veljače, dok razmišljamo o ljubavi, sjetimo se da je najviši oblik ljubavi upravo prihvaćanje djeteta u njegovoj punini.
Podržati dijete s epilepsijom znači vidjeti osobu, a ne njezinu dijagnozu. To istovremeno znači pružiti ruku podrške roditelju koji je možda proveo besanu noć bdijući nad svojim mališanom.
Riječ ohrabrenja za kraj
Drage mame i tate, važno je znati da u ovom procesu niste sami. Hrvatska ima vrsne stručnjake, dječje neurologe i udruge koje svakodnevno pružaju podršku obiteljima. Svaki korak koji napravite u edukaciji svoje okoline izravno smanjuje stigmu i gradi sigurniji svijet za vašu djecu.
Neka ovaj 14. veljače bude dan kada ćemo, uz miris kave ili šalicu čaja i zagrljaj najbližih, osvijestiti da je svako dijete čudesno upravo takvo kakvo jest, sa svim svojim “iskricama” i neizmjernom snagom kojom nas svaki dan uči životu.
Tekst: Vanja Marić
