
Ono od čega nikada nije prerano početi jesu priče koje roditelji mogu pjevušiti ili izgovarati djetetu već od prvih godina života.
Nikada nije prerano izlagati dijete pisanom materijalu, čitati mu i pričati
Djeca vrlo rano pokazuju interes i usmjeravaju pažnju na knjige, pretvaraju se da čitaju, a da pri tome ne poznaju niti jedno slovo i čak drže knjigu naopačke.
Većina djece u dobi od 2 do 3 godine prepoznaju uobičajene znakove ili simbole te prepoznaju „slike“ riječi primjerice prepoznaju naslove slikovnica i knjiga čime se razvija rječnik slika riječi.
Bez dodatnih poticaja spontano uživaju u pjesmicama i igrama rimom, pričanju i čitanju priča i prepoznaju kada se neki dio priče ponavlja.
Među znanjima i vještinama rane pismenosti, posebno se ističu svjesnost o pisanom tekstu i koncept tiska, rječnik, pripovijedanje, imenovanje slova i fonološka svjesnost.
Do razumijevanja svjesnosti o pisanom tekstu djeca dolaze putem interakcije s odraslima u aktivnostima koje su povezane s knjigama i pisanim tekstom kao što su zajedničko čitanje slikovnica.
NAJBOLJA IGRA JE ONA KADA RODITELJI ČITAJU SVOJOJ DJECI OPONAŠAJUĆI GLASOVE I ZVUKOVE
Djeca obožavaju aktivan način čitanja u kojima odrasla osoba uz zajedničko gledanje slika u knjizi postavlja otvorena pitanja, potiče razgovor o pročitanom tekstu te pruža djetetu prilike u kojima ono može sudjelovati u pričanju priče.