Podatak da čak svaki peti brak u Hrvatskoj završava rastavom dovoljno je alarmantan sam po sebi, no još više zabrinjava činjenica da iz takvih raspleta djeca često izlaze kao žrtve.
Razvod se, nakon smrti bliskih osoba, smatra jednim od najvećih traumatskih iskustava nakon kojega se rane vidaju još dugo. Kako ga objasniti djetetuna primjeren način, a da novonastalu situaciju i organizaciju života ne doživi kao gubitak?
Činjenično, nakon rastave jedan od roditelja najčešće iseli iz zajedničkog životnog prostora i dnevna se rutina neizbježno mijenja te dijete na neki način doista gubi jednog roditelja na način na koji ga je do sada imalo.
Nedostatak emotivne i spoznajne zrelosti, ako je riječ o manjem djetetu, kojom bi shvatilo novonastalu situaciju, nemali broj puta rezultira promjenom ponašanja djeteta. Nemir, agresija, povlačenje u sebe, pa čak i tjelesne tegobe, znak su da se dijete ne može i ne zna nositi s promjenom.
Odnos roditelja u procesu rastave tu situaciju može ili pogoršati ili olakšati, no ruku na srce, češća su međusobna optuživanja i nesuglasice nego rastanak u miru.
Kako objasniti djetetu?
Istraživanja su pokazala da rastavu najteže podnesu predškolci i tinejdžeri. Uloga roditelja, bivših partnera, da izgrade dijete u stabilnu osobu u novonastaloj situaciji u ovom je slučaju nemjerljiva, a dječja reakcija na rastavu često je povezana upravo s načinom na koji roditelji informiraju dijete o odluci da se razvedu.
Odvagnuti što i kako reći prvi je značajan korak. Optimalno bi bilo da se cijela obitelj okupi kako bi oba roditelja mogla odgovarati na djetetova pitanja kojih će zasigurno biti.
S obzirom da je rastava sama po sebi zbunjujuća za dijete, u prvom iznošenju vaše odluke orijentirajte se na važne stvari jer bi ga previše objašnjavanja moglo dodatno zbuniti i uznemiriti.
U prvotnoj fazi morate reći djetetu da će njegove osnovne potrebe koje mu pružaju sigurnost (pripremanje doručka, spremanje u krevet, pomaganje oko zadaće…) i dalje biti zadovoljene u novonastaloj situaciji.
Istaknite da se ljubav oba roditelja prema njemu neće promijeniti iako jedan od roditelja neće više živjeti pod istim krovom. Manja su djeca često sklona samookrivljavanju pa im naglasite da ona nikako nisu kriva što mama i tata više neće živjeti zajedno.
Također, nikako im nemojte davati lažne nade da ćete jednom ponovno biti obitelj, recite im da je rastava finalna odluka.
Iako je takav razgovor težak za sve vas, ostanite mirni i staloženi i, najvažnije od svega, slušajte što dijete govori. Ozbiljno shvatite njegove strahove i brigu i dajte mu do znanja da razumijete da mu je teško; takvim pristupom dijete će se osjetiti sigurnim u toj novoj nesigurnoj atmosferi njima nepoznate nove stvarnosti.
Što nikako ne činiti
Imajte na umu da sama rastava nije ono što djetetu može najviše naškoditi.
Puno mu više mogu štetiti sukobi roditelja koji se često prelamaju upravo preko djeteta.
Evo nekoliko savjeta koji vam uvijek moraju biti u prioritetu želite li zaštititi dijete od potencijalne traume
:
> Ne govorite ispred djeteta negativno o drugom roditelju
> Ako ste vi taj roditelj koji je ostao živjeti s djetetom, ne pretvarajte dijete u saveznika: ne povjeravajte mu svoje brige i odnos s drugim roditeljem jer dijete ne može biti na vašoj razini shvaćanja i time mu samo na leđa stavljate teret koji ne može nositi.
> Ne ispitujte dijete detalje o vremenu provedenom s drugim roditeljem; naravno, možete ga pitati na neobvezan način kao što ga pitate kako je bilo u vrtiću ili školi, ali ciljana pitanja kojima želite saznati informacije o novom životu bivšeg partnera ne postavljajte djetetu.
> Ako drugi roditelj ne održava redovite kontakte i “zaboravlja” dogovorene susrete s djetetom, ne govorite mu protiv njega jer je ovo situacija koja vjerojatno najviše boli i vas i dijete te mu ne dodajte “sol na ranu” govoreći riječi poput “vidiš kakav/kakva je…”
> Ne dopustite si ni drugu krajnost gore navedenom, da djetetu zbog ljutnje na bivšeg partnera zabranjujete susrete s njim – time se ne osvećujete bivšem partneru, nego činite nepopravljivu štetu djetetu.
> Ne pretvarajte dijete u “glasnika”, odnosno ne komunicirajte preko njega s bivšim partnerom.
> Ne stavljajte dijete u poziciju da” bira strane”, riječima i djelima oba roditelja moraju pokazati da se njihova ljubav prema njemu nije promijenila unatoč novoj situaciji.
> Ne iznosite “prljavo rublje” drugog roditelja pred djetetom kako biste sebe prikazali boljim i kompetentnijim roditeljem kojeg će dijete zbog toga više voljeti. Ne zaboravite da dijete jednako voli oba roditelja bez obzira na to što je dovelo do odluke o rastavi.
Kako dalje
Vrlo je važno da se djetetova rutina nakon rastave ne mijenja puno jer upravo mu ona pruža prijeko potrebnu sigurnost koju misli da je rastavom izgubilo ili je ozbiljno poljuljana.
Iako je i vama u početku nova situacija teška i traumatična, kako s emocionalnog, tako i s egzistencijalnog aspekta, pokušajte dodati vesele i bezbrižne trenutke u kojima ste fokusirani isključivo na dijete, a koji će mu poručiti da i dalje ima oslonac i sigurnu luku.
Kako vrijeme bude prolazilo, takvih će spontanih trenutaka biti sve više, a vama će biti sve lakše.
Jer, zapamtite, ostanak u lošem braku s narušenim partnerskim odnosima samo zbog djeteta, u stalnim pokušajima da od njega sakrijete sve loše i glumeći sretnu obitelj (naravno ako ste zaista preispitali odnos i zaključili da zajedno dalje više ne možete), djetetu šteti više nego rastava.
Ako se ona odvije u civiliziranoj atmosferi te sa zdravim stavom oba roditelja da će im dijete i dalje ostati primarno opredjeljenje i fokus, ono će i u toj situaciji odrastati sretno, sigurno i zadovoljno.
Piše: Wishmama
Fotografije: Pixabay
