Naravno da savršeni roditelji postoje. Ali – samo u reklamama za posuđe i detergente!
U stvarnom životu mi, roditelji od krvi i mesa, sve smo osim savršenih. Ponekad vičemo, neraspoloženi smo, malodušni, želimo da nam se svi, pa i djeca – ili osobito ona, maknu s očiju, nesigurni smo, nestrpljivi, iscrpljeni, događa se da lupnemo dijete, katkad nemamo pojma kako postupiti …
Sve to i još što-šta. Čini li nas to lošim roditeljima? Ni slučajno!
Čak i kada govorimo o terminima dobar… bolji… najbolji…, situacija nije jasna. Ono što je za jedno dijete dobar roditelj, vjerojatno ne bi bio za drugo. O terminu najboljega ne treba ni govoriti.
Ipak, ostaje na nešto, a to je pokušavati biti bolji roditelji.
Pritom ne mislim da budemo bolji od kuma ili susjeda, već bolji od samih sebe, odnosno bolji nego što smo bili. Otvorenost promjenama, spremnost na traženje boljih rješenja, kao i fleksibilnost, upravo je ono što će nas učiniti boljim.
Budemo li otvoreni za promjene, možemo ispravljati pogreške i prilagođavati se djetetu koje se mijenja tijekom svog odrastanja.
Ipak, možda je od svega najvažnije odgoju djeteta ne pristupati kao poslu ili projektu u kojem vas čeka gomila problema, već se vratiti biti i jednostavno se opustiti i uživati u svojemu djetetu.
Vrijeme brzo prolazi i štruca koju ste iznijeli iz rodilišta uskoro će pojesti svoj prvi čvrsti obrok, prohodat će, krenut će u vrtić, naučit će voziti bicikl, zaljubiti će se, počet će se brijati …
Svaki od tih trenutaka dragocjen je i kada jednom podvučemo crtu, upravo ta iskustva svakome od nas predstavljaju najveću vrijednost, ne zaboravite se opustiti i uživati u svom djetetu!
Iz knjige: Zamka za roditelje
Uz dopuštenje:
