Razvod je traumatska situacija za cijelu obitelj posebno za djecu koja su u potpunosti ovisna o svojim roditeljima.
Danas svaki peti brak završava razvodom. Na skali od 43 traumatska događaja, razvod je na 2.-om mjestu. Većina djece uspješno prevladava ovu promjenu, no dio djece doživljava emocionalne poteškoće i posljedice razvoda roditelja prate ih i u odrasloj dobi.
Različite su reakcije djece i ovise o dobi djeteta, zrelosti, odnosu sa svakim od roditelja, odnosu između roditelja prije i tijekom razvoda, vještini i empatiji u međusobnoj interakciji roditelja i interakciji s djecom.
OVDJE saznajte kako u prilagodbi na vrtić roditelji trebaju pomoći svojoj djeci
Djeca od 2 godine trebaju stalnost i rutinu, a smiruje ih poznatost. Osjetljiva su na promjene u emocionalnom stanju roditelja. Signali kojima dijete pokazuje da se nešto događa mogu uključivati veću razdražljivost, više plakanja ili promjene u navikama jedenja ili spavanja.
Važno održati djetetovu dnevnu rutinu i dati djetetu osjećaj sigurnosti riječima i ponašanjima kojima pokazujemo ljubav i brigu.
Od 2 do 6 godina djeci je i dalje potrebna stalna briga, iako su sve samostalniji. Često dolazi do pojave regresivnih ponašanja (sisanje palca, mokrenje u gaćice, tepanje i na dr.).
Djeca izražavaju strahove vezane uz to tko će brinuti o njima «Tko će me voditi u vrtić?»
Mogu reagirati promjenama u ponašanju i povlačenjem iz društva vršnjaka, manje se družiti, biti pojačano razdražljiva i plačljiva što može rezultirati i problemima u vrtiću. (reakcije napetosti, agresije, od pretjeranog dokazivanja snage do potpunog povlačenja).
Signali poteškoća uključuju zabrinutost zbog odvajanja, poteškoće spavanja, ljutnju prema roditeljima, izljeve bijesa i noćne more. Često imaju fantazije o napuštanju, smrti roditelja ili njihovom ozljeđivanju ali i o ponovnom ujedinjenju roditelja.
Jedna od najčešćih i najtežih reakcija djece predškolske dobi je samookrivljavanje. Često misle da je nešto što su ona učinila ili neka njihova tajna želja dovela do poteškoća između roditelja. Osobito je važno, ponavljanje djeci nisu kriva za razvod i da će o njima uvijek brinuti.
Kako reći djetetu da se razvodimo? Roditelji često vjeruju da su djeca premala i ne shvaćaju što se u obitelji događa.
Na taj način, ostavlja se više prostora u kojem djeca sebi pripisuju odgovornost za razvod braka roditelja. Roditelji bi trebali biti direktni i pružiti djetetu objašnjenje onoga što se događa na način primjeren djetetovoj dobi. Najbolje je djetetu odluku saopćiti zajedno i pri tome naglasiti da djeca nisu kriva za razvod.
U prvom razgovoru ne treba dati previše informacija jer djecu to zbunjuje. Objašnjenje razvoda roditelji će ponavljati djetetu kako odrasta i dodavati nove elemente koji ranije nisu bili prikladni s obzirom na dob. Važno je da roditelji budu otvoreni i prate što se s djecom događa tijekom i nakon razvoda.
U tome im mogu pomoći svi oni koji dolaze s djetetom u kontakt, a posebno odgojitelji. Stoga je važno da roditelji upoznaju djelatnike vrtića (odgojitelj, psiholog) s onim što se događa kod kuće kako bi mogli pratiti eventualne znakove poteškoća kod djece.
Ponašanja roditelja nakon razvoda
U kojoj mjeri će dijete iskazivati poteškoće, ovisi dobrim dijelom o ponašanju roditelja. Roditelji djeci mogu otežati situaciju koristeći ih kao «špijune» koji prenose informacije o tome što se događa s drugim roditeljem ili kao «poštare» kada ne komuniciraju direktno s drugim roditeljem.
Govoreći na negativan način o drugom roditelju, roditelji dijete stavljaju u situaciju da mora birati i čuvati tajne kako bi zaštitilo svoje osjećaje. Roditelji imaju odgovornost za kvalitetu odnosa sa svojom djecom i unatoč nizu teških osjećaja moraju staviti dijete i njegove interese na prvo mjesto.
Važno omogućiti kontakte s roditeljem s kojim dijete ne živi, iako se roditelji ponekad pitaju treba li kontakte ograničiti s obzirom da djeca mogu pokazivati neke promjene u ponašanju prije i nakon kontakta (tužno ili ljutito raspoloženje, izljeve bijesa, odbijanje odlaska na kontakte).
Ponekad se roditelji osjećaju krivima zbog raspada braka što utječe na način discipliniranja djece. Postaju prepopustljivi ili neodlučni što ometa razvoj djeteta. Djeci je potrebno da znaju što se od njih očekuje i potrebna im je dosljednost u smislu kontrole i usmjeravanja.
Među osjećajima djece, često se nalazi ljutnja. Ponekad okolina ne primjećuje jer dijete djeluje mirno ili čak veselo, no ljutnja se može izraziti na različite destruktivne načine. Potisnuta ljutnja često se pojavljuje zamaskirana u somatske teškoće, primjerice kao glavobolje, bolovi u trbuhu, mučnina.
Uz ljutnju, djeca razvedenih roditelja često se bore s anksioznošću (tjeskobom). Ona se pojavljuje kroz osjećaje napuštenosti, promjene životnih uvjeta, krivnju, strah zbog dodatnih separacija i mogućih poteškoća u budućnosti. Često se i ona izražava kroz fizičke simptome.
Djeca ponekad postanu zahtjevna ili se povlače. U borbi protiv anksioznosti pomaže i stabilna okolina i održavanje rutine u djetetovom životu, dijete treba nastaviti pohađati isti vrtić i imati određene dnevne rituale (zajednički doručak, čitanje priče prije odlaska na spavanje). Uvijek je potrebno držati dana obećanja jer to daje djetetu osjećaj da nekome može vjerovati.
Razvod roditelja predstavlja gubitak za sve članove obitelji
Nakon gubitka slijedi žalovanje kroz koje prolaze i djeca u fazama od ljutnje, poricanja, pregovaranja, depresije, do prihvaćanja koje omogućuje okretanje budućnosti.
U tom je procesu veoma važno oduprijeti se izazovu da se djetetu gubitak nadoknadi materijalnim stvarima ili posebnim privilegijama. Emocionalne rane najbolje zacjeljuju uz brigu i podršku bliskih osoba. U periodu razvoda, ukoliko trebate, potražite pomoć stručne osobe.
Pripremila: Žana Pavlović, psiholog
