Porast nastanka debljine u djece danas je jedan od značajnih zdravstvenih problema modernog društva, kako u svijetu tako sve više i u Hrvatskoj. Broj debele djece se povećao tri puta u zadnja dva desetljeća i predmet je velikog broja istraživanja.
Kako debljina nije stanje koje bi dijete jednostavno preraslo, već ih oko 80% ostaje debelo i u odrasloj dobi, važan je privremeni tretman. U novije vrijeme se velika važnost pridaje prevenciji koja uključuje intervencije u široj zajednici, osvještavanjem javnosti o problemima debljine, promicanjem zdrave prehrane u vrtićima i školama, te edukacijom roditelja.
Posljedice koje sa sobom donosi debljina utječu na kvalitetu života i funkcioniranje osobe u različitim područjima, prije svega na tjelesno zdravlje, ali i na psihosocijalno funkcioniranje.
Studije o debeloj djeci pokazala su općeniti nedostatak socijalnih kompetencija u usporedbi s kontrolnom skupinom djece normalne težine. u usporedbi s vršnjacima debela djeca su tri puta češće izložena izrugivanju i predrasudama o debljini. U nekim se kulturama atraktivnost, kompetencija pa čak i inteligencija izjednačava s mršavosti, te su duboko ukorijenjena vjerovanja i negativni osjećaji prema debljini. Debele osobe su često opisane kao neatraktivne, neuspješne, neaktivne, nepopularne i često nesretne.
Internacionalizacijom socijalnih normi i predrasuda, djeca mogu početi osjećati izrazitu krivnju i sram radi svoje debljine, razviti lošu sliku o sebi, te mrziti sebe i svoje tijelo, razviti depresivne simptome te izbjegavati društvena događanja i kontakte s vršnjacima.
Obiteljsko okruženje je kontekst u kojem se razvijaju i održavaju određene navike hranjenja, određuje dostupnost količine i vrste hrane koja se jede, modelira se određeno ponašanje u vezi s prehranom, regulira se djetetov izbor hrane i slično.
Roditelji u velikoj mjeri određuju koja će hrana biti djetetu dostupna, imaju kontrolu nad trajanjem i veličinom obroka, određuju socijalni kontekst i emocionalni ton za vrijeme obroka, te su zbog toga ključne osobe u intervencijama kontrole tjelesne težine u djece.
Intervencije bazirane na obitelji
> Treba aktivirati cijelu obitelj, a ne pretvoriti debljinu u djetetov problem. Sudjelovanje svih članova obitelji će olakšati integriranje zdravih navika i smanjiti sukobe oko ograničavanja hrane
> Zdrave prehrambene navike mogu koristiti svim članovima obitelji. Istraživanja pokazuju kako zdravo hranjenje i fizička aktivnost smanjuju rizik od kardiovaskularnih bolesti i određenih vrsta raka
> Roditelji su odgovorni za hranu koja se nalazi u kućanstvu, oni odabiru hranu koja će djeca biti dostupna kod kuće, neovisno o dobi djeteta
> Važno je promicati aktivnosti koje nisu vezane uz hranu pri obilježavanju posebnih događaja kao što su rođendani i slično. Roditelji imaju velik utjecaj pri određivanju obiteljskih aktivnosti, posebno za mlađu djecu
> Nije poželjno hranom nagrađivati dijete za dobro ponašanje. Dobro ponašanje ili ocjene mogu se motivirati određenim aktivnostima i vremenskim motivatorima a ne hranom
> Roditelji trebaju ograničiti količinu vremena provedenog u gledanju televizije i drugim sjedećim aktivnostima kao što su video igrice na manje od dva sata dnevno. Uočeno je da postoji pozitivna povezanost vremena kojeg djeca provedu ispred televizora i debljine. Rezultati su pokazali da je vjerojatnost da će djeca biti debela 50% viša u onih koja često gledaju televiziju. Gledanje televizije potiče sjedalački način života a istovremenom propagandnim programom potiče razvoj određenih navika hranjenja.
