Moje dijete je darovito – što sad

Iako termin darovitosti još uvijek nije jednoznačno formiran, pod njim se uglavnom podrazumijeva dijetekoje svojom inteligencijom i sposobnošću rješavanja situacija nadilazi svoje vršnjake.

Takva djeca, zahvaljujući iznimnim sposobnostima, spremna su za velika postignuća, no u ostvarivanju toga potreban je poseban pristup i program koji se razlikuje o uobičajenog u školi ili vrtiću.

Djeca s posebnim potrebama

Uvriježeno je da se za djecu s određenim teškoćama u razvoju koristi izraz “djeca s posebnim potrebama”, no istraživanja pokazuju da su i darovita djeca ustvari djeca s posebnim potrebama s obzirom da također zahtijevaju specifičan pristup jer drugačije neurofiziološki funkcioniraju i traže drugačiji tip kognitivne stimulacije.

Nije neuobičajeno da unutar vrtićke ili školske zajednice, zbog njima prejednostavnog programa, njihovo ponašanje postane problem jer zbog dosade ometaju nastavu ne nalazeći stimulaciju u ponuđenom sadržaju.

Stoga je pravilan pristup od iznimnog značaja za njihov razvoj.

Kako prepoznati darovito dijete

Darovita djeca čvrsto su usmjerena svojim interesima i ciljevima te fokusirana na njihovo ostvarenje.

Pritom im je rutina često vrlo dosadna te pružaju otpor u realizaciji svega što ih ne zanima. Zbog visoke razine energije potrebno im je manje sna pa ih pogrešno kvalificiraju kao hiperaktivne.

Darovito dijete vrlo je maštovito i znatiželjno pa zbog neprestanih pitanja može biti vrlo “naporno”. Svemu pristupa na “svoj način” ne prihvaćajući autoritete niti ideje drugih.

Ima istančanu moć zapažanja, bogat rječnik, sposobnost apstraktnog razmišljanja te uočava odnose koje ni drugi, pa ni odrasli, često ne vide.
U ostvarivanju ciljeva teško podnosi poraze te je sklono tražiti vanjske razloge vlastita neuspjeha.
Iako su darovita djeca često vrlo introvertirana, ponekad se nameću kao vođe.

nadareno dijete

Podbacivanje u školskim rezultatima

Darovito dijete sa strašću je zainteresirano za pojedinačne teme i uvriježena je zabluda da su odlični učenici.
Školski program im je prejednostavan i nezanimljiv pa nije neobično da počnu pokazivati poremećaje u ponašanju, kao i otežanu socijalizaciju.

S druge strane, zbog toga što im je interes usmjeren za pojedinačno područje, recipročno slabi zanimanje za druge teme.

Školski sustav zbog ustaljenog odvijanja programa ponekad zanemaruje i ne prepoznaje darovitu djecu te se njihove sposobnosti ne razvijaju i ne “hrane” te su nepravedno uklopljeni u prosječnost kolektiva.

Najmanje što se može (i mora) učiniti jest ponuditi im dodatni nastavni sadržaj kako bi se pomirio raskorak između njihovih potreba i redovitog programa.

Otežana socijalizacija

Zbog svoje inteligencije i kognitivnog razvoja koji premašuje njihovu dob, darovita djeca teško nalaze prijatelje među vršnjacima koji su im često nezanimljivi.

S druge strane, darovito dijete nerijetko ometa nastavu zbog “dosadnog” programa, što nailazi na neodobravanje kolektiva koji ga zbog toga odbacuje.

To posljedično vodi do povlačenja u sebe, izoliranosti i neuklapanja u redovite aktivnosti kolektiva, što ponekad rezultira manjkom samopouzdanja.

Problem koji je u hrvatskom školskom sustavu detektiran, ali još uvijek neriješen, jest odgojno-obrazovni program koji nije dovoljno prilagođen darovitoj djeci i njihovim potrebama.

Naime, mlađi pedagozi uglavnom ispravno detektiraju probleme darovite djece te i samoinicijativno rade na stjecanju novih praktičnih znanja kako bi s njima što meritornije radili i zadovoljavali njihove intelektualno-socijalne potrebe.

No stariji nastavni kadar uglavnom (iako nije pravilo), primjenjuje zastarjele odgojne obrasce koji ne identificiraju darovitu djecu te ona ostanu nezapažena i pogrešno tretirana, odnosno uklopljena u “prosjek” kolektiva.

Sustavna i obvezna edukacija kadra s tog aspekta uvelike bi pomogla prosvjetnim djelatnicima da razviju pravilan pristup i adekvatne odgojno-obrazovne metode.

nadareno dijete

Testiranja

Intelektualne sposobnosti djece uglavnom su mjerljive, a idealna dob za utvrđivanje darovitosti putem testova jest između četvrte i osme godine.

IQ bodovi iznimno nadarene djece opadaju oko devete godine zbog efekta dosezanja “stropa” na testovima.

Osim testova, u Hrvatskoj postoje brojne radionice koje vode psiholozi educirani za rad s darovitom djecom, a čiji je cilj uvažavati specifične interese djeteta i produbljivati ih, omogućiti djetetu da uči ono što ga zanima na način koji mu odgovara, potaknuti razvoj pozitivne slike o sebi te socijalnih vještina.

Kako pomoći svojem djetetu

Roditelji darovite djece složit će se u jednom – njihova su djeca zahtjevna, “naporna”, okupiraju pažnju 24 sata dnevno i stalno su “gladni” novih sadržaja.

Kako bi razvijali djetetove predispozicije i slijedili njegove interese, i roditeljima takve djece potrebna je pomoć.

Naime, mozak darovitog djeteta treba veću količinu informacija nego mozak “prosječnog” djeteta, kako bi održao optimalnu razinu koncentracije. Stoga im je potreban dodatni sadržaj prilagođen njihovim interesima.
Roditelji se moraju oboružati strpljenjem te ponuditi djetetu odgovore na pitanja koja ih zanimaju te koristiti uzročna objašnjenja.

Dužnost roditelja je poticati znatiželju djeteta, nikako je potiskivati, što nije uvijek jednostavan ni lak zadatak.

Također, roditelj mora adekvatno reagirati na potencijalno povlačenje u sebe, čemu su darovita djeca ponekad sklona, nudeći im sadržaje i izvan njihova svijeta, koji bi ih mogli zainteresirati.

Podrška unutar obitelji takvoj djeci prva je stepenica u realizaciji njihovih sklonosti. Interakcija roditelja i djetetovog nastavnika, pa čak i školskog psihologa i pedagoga, nužna je za stvaranje okruženja koje je djetetu poticajno za razvoj njegove osobnosti i interesa.

Piše: Wishmama
Fotografije: Pixabay