Jeste li se ikada zapitali što će vaša djeca stvarno pamtiti kad odrastu i koje su to stvari koje nastojite raditi zbog budućnosti i njihovog sjećanja na dom i vas kao roditelje?
Kao roditelji, svi se borimo s onim malim glasom u glavi koji pita: Radim li ovo dobro? Jesam li prisutan/prisutna dovoljno? Kupujem li prave stvari?
Znamo da je roditeljstvo najteži i ujedno najljepši “posao” na svijetu, a ponekad se previše fokusiramo na ono što mislimo da bismo trebali raditi – na savršene rođendane, najnoviju tehnologiju ili besprijekoran red u kući.
Jeste li se ikada zapitali što će vaša djeca stvarno pamtiti kad odrastu? Iznenadit ćete se. U sjećanju djece ne ostaju blistave stvari. već ostajete – vi.
Sitnice koje ostaju i pamte se zauvijek
Kada razgovarate s odraslim ljudima o njihovom djetinjstvu, rijetko tko spominje marku tenisica ili cijenu bicikla. Umjesto toga, sjećaju se trenutaka, osjećaja i rutina.
1. Roditeljska, vaša prisutnost je bitna, a ne darovi
Djeca ne pamte koliko ste potrošili na njih. Pamte koliko ste im vremena posvetili.
Djeca pamte jutarnje rituale, ona topla jutra kada ste sjedili za stolom minutu duže samo da ih slušate kako pričaju o onom što su sanjali.
Trenuci potpune posvećenosti upravo njima. Djeca pamte trenutak kad ste ostavili sve – suđe, rublje i mobitel i aktivno se posvetili djetetu, to su upravo one emocije koje dijete jako osjeća. To su trenuci kada stvarate uspomene koje će se vjerojatno sjećati cijeli život.
Zajednički smijeh! Trenutak kada ste se doslovno valjali po podu ili krevetu od smijeha zbog neke smiješne pogreške, događaja. Ti trenuci čiste, nefiltrirane radosti pravo su bogatstvo za vaše dijete.
Savjet više za dobra sjećanja vašeg djeteta u budućnosti
Pokušajte jedanom tjedno proglasiti “Digitalni detox sat” kad će svi telefoni biti isključeni, a vi ćete radite nešto zajedno – kuhati, igrati društvene igre ili jednostavno sjediti i razgovarati, prepričavati događaje, smijati se zajedno.
2. Kako ste se nosili s greškama i kritikom
Nema savršenih roditelja. Djeca to znaju, ali ono što stvarno pamte je kako se nosite s nesavršenostima – vašim i njihovim.
Kako bi trebala zvučati vaša isprika? Kada ste pogriješili (a hoćete) i rekli im “Žao mi je,” naučili ste ih neprocjenjivu lekciju o odgovornosti, ranjivosti i opraštanju.
Podrška u neuspjehu nije krivo odgajanje – vaše će dijete pamtiti jeste li ga kritizirali ili ste ga zagrlili i rekli: “U redu je. Pokušat ćemo ponovno.”
Kako bi trebala izgledati kritika koje upućujet djetetu? Vaša kritika će im se možda još više usjeći u pamćenje. To su riječi koje bole, pa čak i ako je vaš zadatak da formirate dijete, kritiku radite s riječima punim ljubavi i ohrabrenja, nikada grubo.
Sigurnost i strahovi kod djeteta – dva ključna sjećanja
Djeca su izrazito osjetljiva i neprestano osjećaju potrebu da budu zaštićena.
3. Trenutci kada su se osjećali sigurnima (i nesigurnima)
Djeca će pamtiti dvije krajnost, a to su:
Osjećaj zaštićenosti kod djece zauvijek će im ostati u sjećanju. Pamtit će kako ste tjerali čudovišta ispod kreveta, kako ste ih grlili nakon noćnih mora i kako ste ih umirili kada je grmjelo.
Djeca će se sjećati osjećaja straha koji su doživjeli s vaše strane. Nažalost, sjećat će se i trenutaka kada ste vikali na njih, posebno ako je vika bila nepravedna. U tim trenucima se vaš karakter, u dječjim očima, pretvara u “čudovište kojeg se boje.”
Savjet za roditelje: Neka vaša kuća bude mjesto gdje je dozvoljeno izraziti strah i gdje se vježba kontroliranje emocija i to prvenstveno tako da vi kontrolirate svoje.
4. Moć tradicije i model ponašanja – koja je zapravo snaga obiteljskih tradicija
Obiteljske tradicije nisu samo zabava već su one one sidro i identitet za dijete.
Djeca će pamtiti za cijeli život
> Večernje pečenje palačinki, bez obzira na to koliko ste žurili.
> Način na koji ste kitili bor za Božić ili slavili blagdane.
> “Posebna” pjesma koju ste slušali samo kad idete na put.
Te obiteljske tradicije i rutine uče ih tko su, odakle dolaze i pružaju im osjećaj pripadnosti.
5. Vaš odnos s partnerom i životne strasti
Djeca promatraju kako se vi odnosite prema životu, poslu, partneru/partnerici i prijateljima.
Ljubav i poštovanje međ roditeljima/partnerima ono su djeca vide i emocionalno doživljavaju i osjećaju. Najbolji način da dijete naučite što je ljubav je da se prema svom partneru odnosite s ljubavlju i poštovanjem. Način na koji postupate s njim/njom postavlja im standard što je normalno, prihvatljivo i neprihvatljivo ponašanje u paru u budućnosti.
Djeca pamte roditeljske strasti i predanost. Pamtit će ne samo vaše hobije (čitanje, planinarenje), već i entuzijazam s kojim ste im pristupili. To ih uči da je život zanimljiv i da se vrijedi posvetiti stvarima koje volimo.
Prebacite fokus: Budite “dovoljno dobri”
Britanski pedijatar i psihoanalitičar Donald Winnicott skovao je frazu “dovoljno dobra majka” (koja se odnosi na oba roditelja). Njegova je poanta bila da ne morate biti savršeni. Dovoljno je da budete dosljedni, prisutni i da zadovoljavate osnovne emocionalne potrebe.
Opustite se. Odbacite pritisak savršenstva. Umjesto da brinete o tome jesu li kupili najskuplje stvari, fokusirajte se na stvaranje uspomena prožetih emocijama.
Na kraju, vaša djeca će pamtiti osjećaj da su voljena, sigurna i da su odrastala u kući punoj emocija, a ne samo stvari. I to je najbolje naslijeđe koje im možete ostaviti.
Tekst: Prof.dr.sc. psihologije Mila Radović
