Kada bismo danas zatvorili oči i pokušali se prisjetiti najljepših božićnih trenutaka iz djetinjstva, rijetko tko bi mogao precizno opisati igračku koju je dobio pod borom ili točan naziv marke cipela koje je nosio.
Ono što nam prvo izmami osmijeh su miris tek pečenih medenjaka koji se širi hodnikom, zvuk maminog smijeha dok pokušava uskladiti note stare pjesme ili osjećaj sigurnosti dok se cijela obitelj stišće pod istom toplom dekom.
Prava vrijednost blagdana ne krije se u blještavilu skupocjenih izloga već u onim malim, naizgled beznačajnim ritualima koji se godinama ponavljaju i stvaraju nevidljivu nit zajedništva. Djeca ne žude za savršenstvom nego za prisutnošću, stoga je stvaranje tradicija koje ne koštaju ništa najvrijednije nasljeđe koje im možemo ostaviti u svijetu koji često zaboravlja usporiti.
Svjetla našeg susjedstva kao besplatna karta za najljepšu avanturu
Jedna od najljepših i najjednostavnijih tradicija započinje onog trenutka kada sunce zađe a grad se pretvori u more svjetlucavih lampica. Obucite djeci najtoplije kapute, napunite termosicu običnim čajem i krenite u laganu šetnju po kvartu s misijom pronalaženja najljepše ukrašenog prozora ili najsmješnijeg snjegovića u tuđem vrtu.
Ovaj jednostavan izlazak pretvara se u pravu malu ekspediciju u kojoj nema žurbe ni redova na blagajnama, a dječje oči sjaje istim žarom bez obzira na to koliko je novca potrošeno na dekoracije. Dok koračate po svježem zraku i razgovarate o tome kako bi izgledao vaš dvorac od leda, gradite uspomene na zajedničko vrijeme koje ostaje urezano dublje od bilo koje materijalne stvari.
Kuhinja kao pozornica za najveselije obiteljske priče
Umjesto da kuhanje i pripremu blagdana doživljavate kao strogo odijeljenu obvezu, dopustite da kuhinjski stol postane srce obiteljske zabave gdje je nered dopušten a smijeh obavezan.
Tradicija zajedničkog pečenja najjednostavnijih keksa ili čak samo ukrašavanja onih kupovnih može postati vrhunac tjedna ako u pozadinu pustite omiljenu glazbu i zaboravite na savršenu estetiku. Neka svako dijete ima svoj zadatak, pa makar to bilo samo posipanje šećera u prahu ili miješanje tijesta, jer se u tim trenucima uče strpljenju i važnosti davanja doprinosa zajedničkom veselju.
Miris koji će se tada uvući u zidove vašeg doma bit će onaj miris s kojim će se vaša djeca sutra vraćati kući čim osjete zimu na licu i to će biti njihov trenutak, trenutak koji djeca pamte..
Vremenska kapsula zahvalnosti i pisma koja čuvaju toplinu doma
U svijetu koji nas stalno tjera da želimo više, tradicija u kojoj se okrećemo onome što već imamo donosi neopisiv mir i uči djecu istinskim vrijednostima.
Odvojite jednu večer za zajedničko pisanje kratkih poruka o najljepšim stvarima koje su vam se dogodile u protekloj godini i spremite ih u običnu staklenku koju ćete otvoriti tek idućeg Božića.
Čitanje tih poruka uz treperenje svijeća postaje dirljiv podsjetnik na snagu obitelji i male pobjede koje smo možda putem zaboravili.
Takvi trenuci refleksije ne zahtijevaju nikakva ulaganja osim vašeg vremena i srca, a stvaraju emocionalnu sigurnost i osjećaj pripadnosti koji djeca nose sa sobom kao štit kroz cijeli život.
Tekst: Vanja Horvat
