Osip će proći no roditeljima najteže padaju tri stvari: kad dijete smije u kolektiv, kako ga nahraniti dok ga bole usta i kako u kući zaštititi brata ili sestru kad dijete oboli od virusa coxsackie.
Rujanski povratak u vrtić gotovo uvijek donese i prvi val viroza
Jedna od najneugodnijih, iako uglavnom bezopasna, jest bolest šaka, stopala i usta koju uzrokuje Coxsackie virus. Simptomi, osip i tijek bolesti već smo detaljno objasnili u ovom članku.
Ovdje odgovaramo na pitanja koja roditelji postavljaju čim temperatura padne: smije li sutra u vrtić, što ako neće ni vodu, i hoće li se zaraziti mlađi brat ili sestra?
Kada dijete smije natrag u vrtić
Dijete je najzaraznije u prvom tjednu bolesti, često već dok ima samo temperaturu i grlobolju prije nego se osip uopće vidi. Sami simptomi obično traju sedam do deset dana. Virus se, međutim, i nakon toga još nekoliko tjedana izlučuje sekretom ždrijela i stolicom.
Zato pedijatri često preporučuju izolaciju iz kolektiva najmanje dva do tri tjedna od početka bolesti. To nije kazna, nego način da se smanji širenje u skupini u kojoj djeca dijele igračke, dude i ruke.
Prije povratka, uz dogovor s pedijatrom i odgojiteljima, dobro je da vrijedi sljedeće
• nema povišene temperature najmanje 24 sata, bez lijeka za temperaturu
• dijete pije dovoljno i ponovno prima barem meku hranu
• opće stanje je dobro: igra se, nije malaksalo, ne plače od boli pri svakom gutljaju
• ranice u ustima više nisu jako bolne, a mjehurići na koži su se osušili i ne cure
Konačnu odluku donosi pedijatar. Vrtić može zatražiti liječničku potvrdu, osobito ako je u skupini već bilo više slučajeva. Antibiotik ne liječi ovaj virus i nije potreban osim ako liječnik ne posumnja na bakterijsku komplikaciju.
Ako se nakon povratka temperatura vrati, dijete prestane piti ili se osip pogorša — ostaje se kod kuće i javlja se liječniku.
Što s bratom ili sestrom koji su zdravi?
U pravilu ne moraju ostati kod kuće samo zato što je jedno dijete bolesno, osim ako pedijatar ili vrtić drugačije ne odrede. Računajte ipak da se zaraza unutar obitelji dogodi često: inkubacija je kratka, tri do pet dana.
Kako tješiti dijete koje ne jede zbog afti
Ovo je roditeljima najteži dio. Mjehurići u ustima pucaju u bolne aftice na jeziku, unutarnjoj strani obraza i nepcu. Dijete tada ne odbija hranu iz inata — boli ga gutljaj. Cilj nije savršen jelovnik, nego da ne dehidrira.
Što obično prolazi lakše
• hladna ili mlaka tekućina u malim, čestim gutljajima: voda, mlijeko, razrijeđeni čaj
• sladoled bez dodatnog šećera, ledeni napitak ili ohlađeni smoothie od banane — hladnoća nakratko utišava bol
• mekana, mlaka hrana: puding, jogurt ako ne pecka, griz, pire od krumpira, dobro kuhana tjestenina, zgnječena banana
• slamka, šprica za lijekove ili čajna žličica ako čaša boli usne
• lijek protiv temperature i boli 20 do 30 minuta prije obroka, prema dobi i savjetu pedijatra
Što privremeno izbaciti
• kiselo — sok od naranče, kivi, rajčica
• slano, začinjeno i hrskavo — pereci, tost, kora kruha
• jako vruće juhe i čajeve
• grickanje tvrdih keksa „da se navikne“ — samo pogoršava ranice
Ako dijete nije premalo, usta se mogu ispirati blago slanom vodom ili čajem od kadulje. Manjoj djeci slanu otopinu ne dajte da je piju — nježno obrišite gazom namočenom u mlaku vodu. Gotove otopine s lokalnim anestetikom daje se samo prema preporuci liječnika, nikad na svoju ruku kod male djece.
Znakovi dehidracije zbog kojih treba pedijatra, a po potrebi i hitnu
• suhe usne i jezik
• plač bez suza
• rjeđe mokrenje (kod dojenčadi suha pelena dulje od šest do osam sati)
• upadnut fontanel
• izrazita pospanost ili razdražljivost
• dijete ne prima ni gutljaj
Uteha ovdje vrijedi koliko i žlica sladoleda. Kratko, mirno objašnjenje — „usta su bolesna, zato pecka, uskoro će proći“ — i nježan ritam često više pomognu nego nagovaranje „samo još jedan zalogaj“.
Higijena igračaka, ruku i brata ili sestre
Virus preživljava na predmetima koje dijete stavlja u usta, na kvakama, slavini, pelenskoj podlozi i ručniku. U kući nije potrebna bolnička izolacija, nego dosljedna, obična higijena.
Perite ruke sapunom i vodom najmanje 20 sekundi: nakon svake pelene i toaleta, brisanja nosa, prije jela i nakon igre. Dezinfekcijski gel nije zamjena kad su ruke vidljivo prljave ili nakon stolice. Naučite i starijeg brata ili sestru da ne stavljaju ruke u usta nakon što su mazili bolesno dijete.
Igračke i predmeti
plastične igračke, glodalice i dude operite sapunom i vrućom vodom svaki dan dok traje bolest; što ide u perilicu suđa, stavite u perilicu
plišanima operite na 60 °C ako etiketa dopušta; ono što se ne može prati privremeno maknite iz zajedničke igre.
> Ne dijelite čaše, pribor, dude, četkice za zube ni ručnike.
> Kvake, slavine, prekidače i podlogu za presvlačenje obrišite uobičajenim kućnim dezinfekcijskim sredstvom
> Prostoriju prozračite nekoliko puta dnevno
Brat, sestra i ostatak kuće
• mjehuriće na koži nemojte bosti ni trgati — sadržaj je zarazan
• bolesnom djetetu odvojite ručnik, čašu i posteljinu; posteljinu perite na visokoj temperaturi
• nakon presvlačenja pelene odmah je bacite, operite ruke i očistite podlogu — stolica ostaje izvor virusa i tjednima nakon što osip nestane
• poljupce u usta i dijeljenje hrane iz iste žlice odgodite dok ranice ne zacijele
• ako se kod brata ili sestre pojavi temperatura, grlobolja ili odbijanje hrane, pretpostavite istu bolest i javite se pedijatru
Ove mjere ne jamče da se nitko u kući neće zaraziti. Coxsackie je izrazito „vrtićki“ virus. Ali smanjuju količinu virusa na rukama i igračkama — a to je u praksi jedino što obitelj stvarno može kontrolirati.
Što treba zapamtiti kod bolesti šake, stopala i usta – Coxsackie virusa
Dok traje bolest, dovoljna su tri pravila: dijete pije, temperatura se prati, ruke se peru. Osip, loš apetit i neraspoloženje u pravilu sami prođu. U vrtić se vraća onda kad to kažu pedijatar i opće stanje djeteta — ne kalendar i ne pritisak da se mora na posao.
Više o simptomima, osipu i liječenju pročitajte u članku: Coxsackie virus i bolest šaka, stopala i usta: simptomi, liječenje, osip i koliko traje zaraza.
Tekst: dr.med.spec.pedijatar M. Smolčić
