Da li se loše ponašanje krije u genima?

Američka istraživanja i studije pokazala su da će se djeca s »antisocijalnim« genima ponašati neprihvatljivo čak i ako odrastaju u idiličnim uvjetima.

Iako je do sada bilo uvriježeno mišljenje da na ponašanje djece uglavnom utječe okružje u kojemu odrastaju, nedavno je znanstveno istraživanje otkrilo da se zločesta, lažljiva, svadljiva i nasilna djeca zapravo takva rađaju.

Američki znanstvenici,s univerziteta u Virginiji, kroz svoja su istraživanja pokazala da će djeca s »antisocijalnim« genima i u slučajevima ako ih usvoje obitelji s kojima odrastaju u idiličnim uvjetima, a to podrazumijeva skladne i mirne obitelji, ponašati zločesto.

zlocesta djeca geni odgoj

Blizanci pod povećalom

Takvi se geni prenose tijekom više generacija. Istraživanje je provedeno na 2000 djece, odnosno 1000 blizanaca, od kojih je pola bilo posve identičnih gena, a druga je polovica nosila samo pola jednakih gena.

Proučavanje ponašanja blizanaca i njihove djece standardna je metoda u utvrđivanju koje su osobine u ponašanju nasljedne.

Kada se međusobno uspoređuju, promatra se koji se geni prenose s generacije na generaciju te su tako američki naučnici ustanovili da se dijelovi DNK odgovorni za ponašanje prenose baš poput boje očiju ili kose.

To je istraživanje zapravo nastavak ranijeg ispitivanja koje je 2004. godine provela asistentica na katedri humane genetike Debra Foley i koje je pokazalo da nasilje, u kombinaciji s određenim urođenim genima, uzrokuje kasnije slično ponašanje djeteta.

Ispitivanje Debre Foley obuhvatilo je 514 dječaka između 8 i 17 godina, te se promatralo okružje u kojemu rastu i njihova DNK struktura. Mjerio se nivo gena monoamine oxidase A, koji se povezuje s antisocijalnim ponašanjem te se pokazalo da njegova aktivnost uvelike utječe na ponašanje dječaka.

Dijelovi DNK odgovorni za ponašanje prenose se baš poput boje očiju ili kose

Dijelovi DNK odgovorni za ponašanje prenose se baš poput boje očiju ili kose.
Ako je gen bio manje aktivan, a djeca su rasla u izrazito nasilnoj sredini, djeca su bila sklonija ružnome ponašanju, dok su ona kojima je gen bio visoko aktivan bila nesklonija »kopiranju« nasilja iz svoga okruženja.

zlocesta djeca odgoj

Na sličan su način promatrana i usvojena djeca te se došlo do istih zaključaka

Još prije Debre Foley, slično je istraživanje 2002. godine provela Terrie Moffitt, profesorica s instituta za psihijatriju King’s college u Londonu. Ona je pak otkrila da mutacije u određenom genu uzrokuju kasnije nasilničko i kriminalno ponašanje.

Rana dijagnoza

Moffitt vjeruje da rana dijagnoza prisutnosti toga gena može biti ključna u kasnijem sprečavanju nasilnoga ponašanja. I prijašnja su istraživanja znanstvenika, s nacionalnog instituta za zdravlje u Washingtonu, otkrila da barem četiri gena predstavljaju predispoziciju za kriminalno ponašanje njihovih ispitanika.

Za razliku od znanstvenice Moffitt, glasnogovornik toga instituta predviđao je da će u budućnosti roditelji i prije rođenja djeteta moći doznati koje gene dijete nosi, te će tako moći odlučiti na koji se način postaviti prema tome.

Izvor: Beba