Što je citomegalovirus i kako se s njim nositi u trudnoći?

Citomegalovirus (CMV) je virus iz porodice herpesviridae, kojoj pripadaju i herpes simplex, varičela-zoster i Epstein-Barr virus, a ponekad od njega mogu oboliti i trudnice.
CMV je vrlo raširen u ljudi. Naime, procjenjuje se da je više od polovice odraslih osoba bilo u kontaktu s njim do srednje životne dobi.

Za većinu zdravih ljudi CMV ne predstavlja ozbiljan zdravstveni problem jer infekcija često prolazi nezapaženo ili uz blage simptome nalik gripi. Međutim, ako se žena zarazi tijekom trudnoće, postoji rizik prijenosa virusa na fetus, što može dovesti do ozbiljnih posljedica.

Kako se Citomegalovirus prenosi?

CMV se prenosi putem tjelesnih tekućina, uključujući:
Slinu
Mokraću
Krv
Suze
Majčino mlijeko
Spolne izlučevine

Najčešći put prijenosa u trudnoći je kontakt s malom djecom koja mogu biti nositelji virusa, osobito u vrtićima i mjestima gdje djeca borave poput škola, igraonica…. Zbog toga trudnice koje rade s malom djecom ili imaju malu djecu kod kuće su u većem riziku od zaraze.

CMV u trudnoći- kongenitalna infekcija

Ako trudnica prvi put stekne CMV infekciju tijekom trudnoće, postoji značajan rizik prijenosa virusa na plod. To se naziva kongenitalna CMV infekcija.

Rizici za fetus
Oko 30-40% trudnica koje se prvi put zaraze CMV-om prenijet će virus na fetus.
90% zaraženih novorođenčadi neće imati simptome pri rođenju, ali kod 10-15% njih mogu se kasnije razviti problemi, poput oštećenja sluha ili razvoja mozga.

10% zaraženih novorođenčadi imat će simptome pri rođenju, uključujući

Mala porođajna težina
Povećana jetra i slezena
Mikrocefalija (mali opseg glave)
Kalcifikacije u mozgu
Oštećenje sluha i vida
Neurološki poremećaji
Teški slučajevi mogu rezultirati trajnim invaliditetom, uključujući cerebralnu paralizu i intelektualne poteškoće.

Dijagnostika i testiranje – kako se može dijagnosticirati CMV infekcija

Krvne pretrage – otkrivaju prisutnost antitijela IgM (svježa infekcija) i IgG (prošla infekcija).
PCR testovi – otkrivaju prisutnost virusa u krvi, urinu ili plodnoj vodi.
Amniocenteza – analizira plodnu vodu kako bi se utvrdilo je li fetus zaražen.
Ultrazvuk – može pokazati znakove oštećenja mozga, niske porođajne težine ili drugih komplikacija.

Prevencija CMV-a u trudnoći

Budući da ne postoji cjepivo protiv CMV-a, prevencija je ključna pa treba dobro obratiti pažnju na nekoliko preventivnih koraka.

Higijenske mjere – često pranje ruku sapunom, osobito nakon kontakta s dječjom slinom, mokraćom ili igračkama.
Izbjegavanje dijeljenja pribora za jelo, hrane i pića s malom djecom.
Izbjegavanje ljubljenja male djece u usta.
Sigurno rukovanje pelenama i maramicama – korištenje rukavica i dezinfekcija ruku nakon mijenjanja pelena.

Liječenje citomegalovirusa

Ne postoji specifičan lijek za CMV tijekom trudnoće, ali u nekim slučajevima liječnici mogu razmotriti antivirusne lijekove poput valganciklovira kod teških fetalnih infekcija. Kod novorođenčadi s teškim simptomima može se primijeniti antivirusna terapija kako bi se smanjila šteta na sluhu i neurološkom razvoju.

Citomegalovirus je nažalost čest, ali neprihvatljivo zanemaren virus koji može imati ozbiljne posljedice ako se prenese na fetus tijekom trudnoće. Budući da ne postoji cjepivo ni potpuno siguran način liječenja, trudnice bi trebale poduzeti preventivne mjere kako bi smanjile rizik zaraze. Rano otkrivanje i praćenje mogu pomoći u ublažavanju potencijalnih komplikacija kod novorođenčadi.

Tekst: dr. Nina Julic