Kad djetetu pukne zub, roditelji se često uspaničare i osjete se zabrinuto. Međutim, važno je brzo reagirati i znati što učiniti kako biste smanjili bol, spriječili daljnje komplikacije i pružili djetetu najbolju njegu.
U ovom savjetodavnom članku za roditelje donosimo smjernice što učiniti u situaciji kad djetetu pukne zubić i kako se najbolje brinuti za dječje zube nakon nezgode.
1. Ostanite smireni i utješite dijete
Prije svega, važno je ostati smiren kako biste mogli pravilno pomoći svom djetetu kada mu pukne zub. Djeca brzo osjete strah roditelja, pa se potrudite ostati pribrani. Pokažite djetetu da ste tu za njega i da će sve biti u redu.
Utješite ga i recite mu da ćete se pobrinuti za zub i da nema razloga za veliku zabrinutost.
Provjerite stupanj povrede tako što ćete pogledajte oštećenje na zubu i potražite znakove drugih ozljeda, poput krvarenja desni ili ozlijeđenih usana.
2. Procijenite vrstu oštećenja
Pucanje zuba može varirati od malih napuklina do ozbiljnijih prijeloma.
Evo kako procijeniti situaciju:
Bitno je procijeniti je li nastala mala napuklina ili odlomljeni dio. Ako je mali dio zuba odlomljen, ali dijete ne osjeća preveliku bol, to je obično manje ozbiljan slučaj. Ipak, posjet stomatologu je preporučljiv.
Ako je odlomljen značajan dio zuba ili se vidi dublji sloj zuba, važno je odmah posjetiti dječjeg stomatologa.
Ako je mliječni zub potpuno ispao, preporučuje se posjet stomatologu kako bi procijenio stanje i pružio daljnje smjernice.
3. Čišćenje i njega
Ako ima krvi, nježno očistite područje i provjerite stanje desni i okolnih zuba. Slijedite ove korake:
Isperite usnu šupljinu odnosno isperite djetetu usta toplom, slanom vodom kako biste spriječili infekciju i uklonili krv ili ostatke hrane.
Ako postoji oteklina ili bol, stavite hladni oblog na vanjski dio lica (blizu povrijeđenog zuba) kako biste smanjili oteklinu i ublažili bol.
4. Čuvanje odlomljenog dijela zuba (ako ga pronađete)
Ako ste pronašli odlomljeni dio zuba, sačuvajte ga. Ponekad stomatolog može pričvrstiti odlomljeni dio na zub, ovisno o vrsti i opsegu oštećenja. Stavite fragment u posudicu s malo mlijeka ili fiziološke otopine dok ne dođete do stomatologa.
5. Posjetite dječjeg stomatologa što prije
Što ranije posjetite dječjeg stomatologa, to će liječenje biti jednostavnije i manje stresno za dijete.
Što dječji stomatolog može procijeniti:
* Postoji li oštećenje živca ili korijena.
* Može li se zub obnoviti ispunom ili je potrebna dodatna zaštita, poput krunice.
* Treba li poduzeti dodatne mjere za sprječavanje infekcije.
6. Kako pripremiti dijete za posjet stomatologu
Djeca su često nervozna kada idu stomatologu, posebno nakon ozljede.
Kako pripremite dijete kako bi posjet prošao što mirnije:
* Objasnite mu da će stomatolog samo pogledati zub i učiniti sve da mu pomogne.
* Ponesite omiljenu igračku ili knjigu kako bi se dijete osjećalo opuštenije.
* Recite mu da je posjet važan kako bi se njegov zubić što bolje oporavio.
7. Pratite daljnje upute stomatologa
Nakon što stomatolog pruži potrebnu pomoć, pratite njegove upute za daljnju njegu zuba. Svakako na dnevnoj bazi i dalje realizirajte oralnu higijenu, ali budite oprezni u čišćenju područja oko oštećenog zuba.
Izbjegavajte tvrdu hranu dok se zub ne oporavi kako biste spriječili dodatne prijelome.
U slučaju da stomatolog preporuči dodatne preglede, pobrinite se da ih pratite kako bi zub ostao zdrav.
8. Spriječite buduće ozljede
Djeca su sklona nezgodama, ali možete poduzeti korake za zaštitu njihovih zubi.
* Potičite ih da koriste zaštitne štitnike za zube tijekom sportskih aktivnosti.
* Educirajte ih o važnosti opreznog ponašanja i izbjegavanja stavljanja tvrdih predmeta u usta.
Kad djetetu pukne zub, najvažnije je brzo reagirati, pružiti mu podršku i posjetiti dječjeg stomatologa. Pravovremena reakcija i njega mogu pomoći da se zub brže oporavi i izbjegne dugoročne komplikacije. Kroz ovaj proces, važno je pokazati djetetu da su briga o zubima i posjeti stomatologu normalan dio zdravog odrastanja, čime ćete osigurati da razvije pozitivan stav prema dentalnoj higijeni i redovitim kontrolama.
Tekst: dr. stomatologije Danica Bokić