Damir Duplančić sa svojom Izgubljenom generacijom dolazi nam u goste u nedjelju, 1. rujna 2019. u 20:00 sati, na dan kada se otvara izložba Volim crtane filmove Davora Gopca, koji će nam se pak pridružiti na zatvaranju izložbe u Galeriji Cate Dujšin Ribar u subotu, 7. rujna 2019. (dan prije koncerta Psihomodo Popa i Leta 3 u Kuli Kamerlengo).
Kronologija jednog vremena, uglavnom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća pojašnjenih kroz autorove stihove i pričice o djetinjstvu, igrama, odrastanju, školi, prolaznosti života i općenito uspomenama mnogobrojnih, kako ih autor naziva, Izgubljenih generacija…
Damir Duplančić uspoređujući vremena, često kritizira današnje društvo, stavljajući naglasak na neka skromnija ali i puno poštenija, humanija te solidarnija prošlo svršena vremena na ovim prostorima…
Priču o slikama Davora Gopca najbolje bi bilo započeti ukazom na stihove poznate pjesme Gopčevoga benda Psihomodo Pop u kojoj pjeva Volim crtane filmove nabrajajući brojna imena iz svijeta crtanoga filma – Mickeya Mousea, Pink Panthera, Toma i Jerryja, Šilju, Plutona, Štrumpfove te još poneke poznate junake iz našega djetinjstva.
Crtani flm i strip osnova su svih njegovih slika.
Urbana je ikonografja njegovih platna potaknula našeg poznatog likovnog i rock kritičara Darka Glavana da Gopca nazove “urbanim naivcem” kristalizirajući time najvažnije okosnice njegova likovnog stvaralaštva.
Razlika je u tome što on, kako sam ističe, ne slika “kokice i pijetlove, nego kante za smeće i aute.”…
Prostor je slike Davora Gopca nestvarna oaza u kojoj autor oblikuje svijet vlastite autentičnosti. Kutak koji on izmišlja ili zamišlja životni je prostor njegove mašte iz kojega crpi samoga sebe i vlastite slike.
Njegova je mašta utkana u svijet grada u kojem autor boravi, a likovi koje se može sresti na slikama svojim fzionomijama prizivaju gledatelju u sjećanje crtane junake.
Gopčev je izraz neopterećen logikom odnosa masa, planova, kompozicije, anatomije kao i drugim nitima kojima će se izučena akademska ruka ponekad i nesvjesno voditi.
Upravo je stoga njegov izraz “naivan” jer je odraz iskrenoga ulaska u svijet slike koja nije zadana akademskim obrascima, nego proizlazi isključivo iz osjećanja urbanog prostora i njegovih žitelja koji ne moraju biti oni stanovnici grada koje redovito susrećemo oko sebe već likovi viđeni očima i oblikovani parametrima mašte Davora Gopca.
Iz predgovora Igora Loinjaka
Uz dopuštenje: Muzej grada Trogira (sve fotografije)
