3 pokusa za bolje znanje i iskustvo školaraca

Što su djeca starija, ispitivački odnos prema svijetu koji ih okružuje sve više raste.

Viši razredi osnovne škole donose kemiju i fiziku, predmete koji su, istina je, često bauk, ali njihova se spoznajna strana može itekako približiti djeci upravo kroz praktične pokuse.

U tom je kontekstu iznimno važno formiranje hipoteza, odnosno dopuštanje djeci da izraze svoja očekivanja prije nego što provedu pokus kako bi usporedili svoju pretpostavku s rezultatom i zaključkom kojim je pokus rezultirao.

Tajna zupčanika – tajna jednog bicikla…

Jeste li se ikada zapitali što se zapravo događa okretanjem pedala na biciklu, kako one pokreću kotače?
Potrebno: deblji komad kartona, šestar, olovka, škare, dva čavlića, plutena ploča
Postupak: Šestarom na kartonu nacrtajte dva kruga različitih promjera.

Nakon toga na istoj udaljenosti po tim krugovima olovkom nacrtajte zupce. Ta dva zupčanika izrežite i postavite čavliće u njihova središta pa ih prikvačite na plutenu ploču na način da zupci jednoga ulaze u zupce drugoga zupčanika. Zarotirajte jedan (veći) krug i promatrajte što se događa s malim.
Rezultat: Dok napravite jedan puni krug većim krugom, manji će za to isto vrijeme napraviti više krugova.

Objašnjenje: Isto se događa vrtnjom pedala na biciklu s lancem koji povezuje veliki zupčanik na koji su pričvršćene pedale, s malim zupčanikom koji se nalazi na stražnjem kotaču. Jednim okretajem pedala prijeđe se veći put, ali je ujedno i napor veći.

Hod po vodi

Hodanje po vodi Vam se čini nemogućim?
Potrebno: žigice, umivaonik napunjen vodom, kocka šećera, komadić tvrdog sapuna
Postupak: U umivaoniku napunjenom čistom vodom po površini vode pažljivo rasporedite žigice. Nakon toga postavite u središte umivaonika kocku šećera.

Rezultat: Žigice će se početi kretati i približavati kocki šećera. Nakon toga u središte umivaonika postavite komadić sapuna. Žigice će se ponovno početi kretati, ali na način da se udaljavaju od sapuna.

Objašnjenje: S obzirom da je šećer porozan, privlači vodu stvarajući pritom struju koja privlači žigice. S druge strane sapun, dok se otapa, oslabljuje tlak na površini vode i žigice se udaljavaju.

Golo jaje

Jaje koje nema ljusku? Ništa lakše, skuhamo ga utvrdo i ogulimo… Ali, kako napraviti nekuhano jaje bez ljuske?
Potrebno: nekuhano jaje, staklenka, alkoholni ocat
Postupak: Nekuhano jaje stavite u staklenku i prelijte ga alkoholnim octom da čitavo jaje “pliva” u njemu. Ostavite da odstoji tako nekoliko dana, po potrebi dolijevajući još octa da bi jaje ostalo potpuno prekriveno.

Rezultat: Jaje će već nakon 48 sati postati mekano, bez ljuske.
Objašnjenje: Ljuska jajeta najvećim je dijelom načinjena od kalcijevog karbonata koji je čini čvrstom. Ocat je ustvari octena kiselina, a kad dođe do kombinacije nje i kalcijevog karbonata, događa se kemijska reakcija u kojoj se oslobađa ugljikov dioksid, što je vidljivo u obliku mjehurića koji okružuju jaje. Jaje postaje mekano jer je sav ugljik kroz mjehuriće “napustio” jaje.

duga

pokus1

Napravite dugu samo za sebe

Duga je relativno rijetka pojava na nebu… no u svojoj sobi možete je imati svaki dan.
Potrebno: pravokutna plastična posuda, stolna svjetiljka, malo vode, zrcalo, dvije bilježnice.
Postupak: Pokus izvodite u polumraku. Dopola ulijte vodu u plastičnu posudu. Uzmite zrcalo i postavite ga s unutarnje strane posude da bude dopola u vodi.

Dvije bilježnice postavite uspravno s obje strane svjetiljke tako da njima postignete usmjeren snop svjetlosti (međusobna udaljenost bilježnica treba biti najviše 3 centimetra). Usmjerite snop svjetlosti prema zidu ili stropu te u zrcalu promatrajte strop ili zid. Možda nećete odmah uspjeti, ali potrudite se i naginjite zrcalo dok ne ugledate da se u sobi pojavila duga.

Nepoderiva vrećica

Plastičnu vrećicu lako je probušiti. Šteta što nam se to događa uglavnom kad ne želimo pa se sadržaj lako prospe…
Potrebno: plastična vrećica (za zamrzavanje), obična zašiljena olovka, voda, gumica
Postupak: Napunite tri četvrtine vrećice vodom i dobro je zatvorite gumicom.
Dok u jednoj ruci držite vrećicu, drugom uzmite jako zašiljenu olovku i gurnite je tako da izađe na drugoj strani vrećice.

Rezultat: Iako ste vjerojatno očekivali drugačije, voda nije iscurila kroz rupe. Odgovor se krije u polimeru, materijalu od kojeg je vrećica napravljena. Polimeri imaju duge fleksibilne lance molekula i zbog toga se plastična vrećica transformira i mijenja oblik.
Objašnjenje: Probijanjem rupe u vrećici olovka klizi između lanaca molekula koji počinju stvarati “štit” oko olovke i ne dopuštaju vodi da iscuri.

Piše: Wishmama
Fotografije: Pixabay