Što su djeca starija, ispitivački odnos prema svijetu koji ih okružuje sve više raste.
Viši razredi osnovne škole donose kemiju i fiziku, predmete koji su, istina je, često bauk, ali njihova se spoznajna strana može itekako približiti djeci upravo kroz praktične pokuse.
U tom je kontekstu iznimno važno formiranje hipoteza, odnosno dopuštanje djeci da izraze svoja očekivanja prije nego što provedu pokus kako bi usporedili svoju pretpostavku s rezultatom i zaključkom kojim je pokus rezultirao.
Tajna zupčanika – tajna jednog bicikla…
Jeste li se ikada zapitali što se zapravo događa okretanjem pedala na biciklu, kako one pokreću kotače?
Potrebno: deblji komad kartona, šestar, olovka, škare, dva čavlića, plutena ploča
Postupak: Šestarom na kartonu nacrtajte dva kruga različitih promjera.
Nakon toga na istoj udaljenosti po tim krugovima olovkom nacrtajte zupce. Ta dva zupčanika izrežite i postavite čavliće u njihova središta pa ih prikvačite na plutenu ploču na način da zupci jednoga ulaze u zupce drugoga zupčanika. Zarotirajte jedan (veći) krug i promatrajte što se događa s malim.
Rezultat: Dok napravite jedan puni krug većim krugom, manji će za to isto vrijeme napraviti više krugova.
Objašnjenje: Isto se događa vrtnjom pedala na biciklu s lancem koji povezuje veliki zupčanik na koji su pričvršćene pedale, s malim zupčanikom koji se nalazi na stražnjem kotaču. Jednim okretajem pedala prijeđe se veći put, ali je ujedno i napor veći.
Hod po vodi
Hodanje po vodi Vam se čini nemogućim?
Potrebno: žigice, umivaonik napunjen vodom, kocka šećera, komadić tvrdog sapuna
Postupak: U umivaoniku napunjenom čistom vodom po površini vode pažljivo rasporedite žigice. Nakon toga postavite u središte umivaonika kocku šećera.
Rezultat: Žigice će se početi kretati i približavati kocki šećera. Nakon toga u središte umivaonika postavite komadić sapuna. Žigice će se ponovno početi kretati, ali na način da se udaljavaju od sapuna.
Objašnjenje: S obzirom da je šećer porozan, privlači vodu stvarajući pritom struju koja privlači žigice. S druge strane sapun, dok se otapa, oslabljuje tlak na površini vode i žigice se udaljavaju.
Golo jaje
Jaje koje nema ljusku? Ništa lakše, skuhamo ga utvrdo i ogulimo… Ali, kako napraviti nekuhano jaje bez ljuske?
Potrebno: nekuhano jaje, staklenka, alkoholni ocat
Postupak: Nekuhano jaje stavite u staklenku i prelijte ga alkoholnim octom da čitavo jaje “pliva” u njemu. Ostavite da odstoji tako nekoliko dana, po potrebi dolijevajući još octa da bi jaje ostalo potpuno prekriveno.
Rezultat: Jaje će već nakon 48 sati postati mekano, bez ljuske.
Objašnjenje: Ljuska jajeta najvećim je dijelom načinjena od kalcijevog karbonata koji je čini čvrstom. Ocat je ustvari octena kiselina, a kad dođe do kombinacije nje i kalcijevog karbonata, događa se kemijska reakcija u kojoj se oslobađa ugljikov dioksid, što je vidljivo u obliku mjehurića koji okružuju jaje. Jaje postaje mekano jer je sav ugljik kroz mjehuriće “napustio” jaje.
Napravite dugu samo za sebe
Duga je relativno rijetka pojava na nebu… no u svojoj sobi možete je imati svaki dan.
Potrebno: pravokutna plastična posuda, stolna svjetiljka, malo vode, zrcalo, dvije bilježnice.
Postupak: Pokus izvodite u polumraku. Dopola ulijte vodu u plastičnu posudu. Uzmite zrcalo i postavite ga s unutarnje strane posude da bude dopola u vodi.
Dvije bilježnice postavite uspravno s obje strane svjetiljke tako da njima postignete usmjeren snop svjetlosti (međusobna udaljenost bilježnica treba biti najviše 3 centimetra). Usmjerite snop svjetlosti prema zidu ili stropu te u zrcalu promatrajte strop ili zid. Možda nećete odmah uspjeti, ali potrudite se i naginjite zrcalo dok ne ugledate da se u sobi pojavila duga.
Nepoderiva vrećica
Plastičnu vrećicu lako je probušiti. Šteta što nam se to događa uglavnom kad ne želimo pa se sadržaj lako prospe…
Potrebno: plastična vrećica (za zamrzavanje), obična zašiljena olovka, voda, gumica
Postupak: Napunite tri četvrtine vrećice vodom i dobro je zatvorite gumicom.
Dok u jednoj ruci držite vrećicu, drugom uzmite jako zašiljenu olovku i gurnite je tako da izađe na drugoj strani vrećice.
Rezultat: Iako ste vjerojatno očekivali drugačije, voda nije iscurila kroz rupe. Odgovor se krije u polimeru, materijalu od kojeg je vrećica napravljena. Polimeri imaju duge fleksibilne lance molekula i zbog toga se plastična vrećica transformira i mijenja oblik.
Objašnjenje: Probijanjem rupe u vrećici olovka klizi između lanaca molekula koji počinju stvarati “štit” oko olovke i ne dopuštaju vodi da iscuri.
Piše: Wishmama
Fotografije: Pixabay