Mnogi roditelji nisu planirali kako će spavati u „obiteljskom krevetu“ s jednim, ili čak dva mališana. No kako vrijeme prolazi, mnogi tek nakon neprospavanih noći počnu primjećivati kako je vrijeme da dijete dobije vlastiti krevet jer prostor u nekom trenutku postane premalen.
Kad dijete postane ponosan vlasnik svojeg krevetića može se osjećati usamljeno, a roditeljima je u kasne noćne sate jednostavnije pustiti mališana neka se privine uz njih nego se baviti odgojnim mjerama. Često se čini primamljivije uhvatiti nešto sna, umjesto provesti noć brišući dječje suze i uvjeravati kako je za sve najbolje da se pospanac vrati u svoj krevet. Jutro je produktivnije za razgovor o tome zašto bi svatko trebao imati svoje mjesto za odmor.
Možete primjerice objasniti kako je važno da djeca imaju svoj krevet da bi se mogla dobro naspavati i odmoriti, a to je potrebno kako bi narasla te postala zdrava i jaka. Napomenite da se i mama i tata također moraju odmoriti kako bi mogli ispunjavati svoje obveze, a tako će svi biti zadovoljni.
Mama, više voliš brata nego mene…
Kad roditelji žele uvesti promjene u raspored spavanja djeca se mogu osjetiti napuštenima. U tom su slučaju uobičajena pitanja poput: „Mama, da li je to zato što me više ne voliš“, ili ako stigne nova bebe u roditeljski krevet: „ Više voliš brata nego mene“.
Na roditeljima je da djeci objasne kako ih vole neizmjerno, bez obzira na to gdje spavaju te da odrasli i djeca moraju spavati odvojeno. Iako su odluke o tome kad je pravo vrijeme da se mališan preseli u svoju sobu individualne, psiholozi savjetuju da je dob od četiri godine odgovarajuća, a mnogi tvrde da je dijete već nakon prvog rođendana spremno za svoj prostor.
Sam svoj majstor
Ako dijete još nema svoj krevet i tek ga planirate kupiti, uključite ga u odabir i sastavljanje. Održite obiteljski sastanak i svi zajedno isplanirajte kada ćete otići u kupovinu te označite na kalendaru kad ćete imati radne akcije.
Tako će se dijete osjećati ponosno i zrelo te lakše napraviti korak odvajanja od roditelja. Pritom je važno da roditelji budu strpljivi i ne gube živce ako mališan želi krevet koji nije primjeren. Iako vam se može činiti da je za cijeli projekt potrebno dosta živaca, sjetite se pozitivnih strana, poput one o tome kako ćete se konačno naspavati.
Strah od mraka
Jedan od razloga zašto dijete ne želi spavati samo je strah od mraka koji ne treba podcjenjivati pa molbe da se ostavi upaljeno svjetlo treba shvatiti ozbiljno.
Osim razgovora, pomoći će i svjetiljke koje daju slabu svjetlost, ostavljanje svjetla u hodniku ili stavljanje naljepnica koje svijetle u mraku. Djetetu možete pokloniti i plišanu životinju koja će ga čuvati od čudovišta i mraka.
Prije spavanja zajedno pregledajte ormare i prostor ispod kreveta kako biste se svi zajedno uvjerili da se tamo nitko ne skriva i tako umanjili dječji strah. U nekim slučajevima je strah od mraka izazvan stvarnim problemima u vrtiću ili s drugom djecom zbog čega je razgovor ključan za djetetovu sreću.
Korak po korak
U periodu privikavanja djeci najteže pada to što je njihova rutina spavanja s roditeljima promijenjena, zbog čega se osjećaju usamljeno. Stoga je najbolje rješenje promjena rutine. Prije spavanja pročitajte djeci priču ili osmislite neki drugi ritual na koji će se naviknuti.
Kako vrijeme prolazi, tako premjestite stolac na kojem sjedite sve dalje od kreveta, bliže vratima. U kasnijoj fazi povremeno izađite iz sobe. Kada se dijete navikne stolac možete staviti ispred vrata sobe te ostati ondje desetak minuta, a ako se mališan ustane nježno, ali odlučno kažite neka se vrati u krevet.