Izvanmaterična trudnoća

Trudnoća koja se nalazi izvan šupljine maternice se naziva izvanmaternična trudnoća. Takav oblik trudnoće je vrlo opasan i jedan je od najčešćih uzroka smrtnosti majke koja je povezana sa trudnoćom.

Do oplodnje dolazi u jajovodu kada se oplođena jajna stanica dijeli i putuje prema materničnoj šupljini. Nakon 7 dana zametak se implantira u materištu. Kada se dogodi izvanmaternična trudnoća implantacija se događa izvan maternice.

Izvanmaternična trudnoća se danas smatra ginekološkom bolešću, a postoje raznoliki simptomi kojima se oponašaju abnormalnosti rane trudnoće i mnogobrojni drugi poremećaji. Kod izvanmaternične trudnoće se mogu javiti prsnuće jajovoda i obilna krvarenja u trbušnoj šupljini, krvarenje iz maternice i bol u donjem dijelu trbuha.

Dijagnoza se postavlja nakon kliničkog pregleda i određivanja β-HCG-a u krvi i transvaginalnim ultrazvučnim pregledom.

Postoji više načina za liječenje izvanmaternične trudnoće, a neki od njih su kirurški, ekspektativno i lijekovima. Kada je liječnik siguran u dijagnozu odabire se plan liječenja, koji mora poštivati stroge kriterije.

Najčešći način liječenja izvanmaternične trudnoće je kirurški. Kirurško liječenje se može obaviti laparotomijom ili laparoskopski. Kirurški se odstranjuje čitav jajovod ili se uz posebnu tehniku sačuva jajovod i odstranjuje samo zametak.

Samo jedan dio izvanmaterničnih trudnoća se neće razviti do prsnuća jajovoda te može imati kroničan tijek.Zato je obavezan stalni liječnički nadzor, ultrazvučni pregledi i kontrola vrijednosti β-HCG-a.
Oko 80% pacijentica može izbjeći kirurški zahvat, ali moraju biti u bolnici sve dok trajno ne padne vrijednost β-HCG-a.

Ako se izvanmaternična trudnoća rano dijagnosticira može se izliječiti lijekovima. Uz pomoć lijekova se uništava trudnoća, koja se sama spontano resorbira. Ovaj način se prakticira kod oko 25% žena.
30% žena koje su imale izvanmaterničnu trudnoću kasnije imaju problema prilikom zanošenja.

Izvanmaternična trudnoća se može ponoviti kod nekih 15% žena, zbog čega su rano liječenje i dijagnostički postupci vrlo važni kako bi se jajovodi očuvali.