Drage mame kako ste se vi pripremale kada ste odlazile na preglede, ultrazvuke kod svog ginekologa?
Da li vam je taj dan bio isti kao i svaki drugi ili ste bile drugačijeg raspoloženja? Iz svog iskustva mogu reći da je mene svaki puta jednako strah. Sve je u redu dok ne dođe taj dan odlaska na pregled.
Nekako sam mislila da će to biti samo u početku tako, prvi eventualno drugi odlazak ginekologu. No s obzirom na to da smo jučer išli već peti put tek sada mogu reći da sam malo manje uplašena. Puno sam razmišljala o tome zašto to toliko emotivno proživljavam.
Mislim da nema jednoznačnog odgovora. Sve želimo isto, da je sve u redu, da nam bebice lijepo i uredno napreduju. Vjerojatno me ta želja i istovremeno neizvjesnost dok ne prođe taj ultrazvuk drži napetom i pomalo nervoznom.
Svaki odlazak na ultrazvuk pamtim po nečem drugom. Naš prvi i najuzbuđeniji ultrazvuk je bio sa 5 tjedana. Tada sam već znala da sam trudna jer sam tjedan dana ranije saznala za pozitivnu betu, međutim trebalo je i službeno potvrditi trudnoću.
Sjećam se tog dana kao da je bio jučer. Od jutra sam razmišljala kako će sve proći, što trebam ponijeti, kako se obući. Bila sam baš nervozna. Došao je i taj trenutak, moramo krenuti na pregled. U glavi sam samo ponavljala da li sam sve ponijela: ”vlažne maramice su tu… prethodni nalazi, krvi, urina..ok, znači sve je tu”. Tako sam si zaokupila misli nečim drugim i malo se smirila.
Prvi ultrazvuk je prošao i više nego odlično, trudnoća je bila potvrđena. U ranijem članku sam spomenula da je postavljena sumnja na blizanačku trudnoću s obzirom na visoke vrijednosti beta hcg hormona.
Na ovom ultrazvuku je to i potvrđeno!
Naša dvostruka sreća postaje sve jasnija, ginekolog je vidio dva gestacijska obruča. Ulazimo u auto i ne možemo vjerovati, imat ćemo dvojčeke! Tog trenutka sreća je bila na vrhuncu. Kako je u ovom tjednu još prerano vidjeti plod, tako smo odmah bili naručeni idući tjedan.
Došao je i idući tjedan i novi ultrazvuk. Bila sam smirenija, ali priznajem opet malo napeta. Sve je prošlo super, doktor je vidio dvije pozitivne cirkulacije! Dalje u 6-om tjednu su uslijedili regularni trudnički pregledi (laboratorij, vađenje krvi, urin, mjerenje tlaka, težine). S obzirom na to da se radi o blizanačkoj trudnoći liječnik je odlučio da ćemo se malo češće viđati do 12-og tjedna nego što je to možda slučaj kod jednoplodne trudnoće.
Zapravo želim samo naglasiti da je svaka trudnoća individualna i slučaj za sebe pa prema tome i odluke liječnika se razlikuju. Tako smo bili ponovno naručeni za 2 tjedna (u 8-om tjednu). To je bio naš treći ultrazvuk ali ne manje važan od prethodna dva. Sjećam se i tog dana i spokoja nakon što smo se vratili kući. Sve je bilo u redu, bebice su lijepo napredovale, mi sretni.
Ne moram spominjati koliko smo bili zahvalni za svaki trenutak koji smo proživljavali. U 8-om tjednu liječnik nam je rekao da se od tada pa nadalje viđamo svakih 4 tjedna ako neće biti potrebe za ranijim pregledom.
Pojasnio nam je da nas u 12-om tjednu očekuje jedan od najvažnijih ultrazvuka u trudnoći. U tom tjednu se malo detaljnije gleda anatomija beba i rade eventualni krvni testovi. Također nam je preporučio da napravimo kombinirani probir koji po definiciji označuje procjenu fetalnog rizika za kromosomopatiju procjenom kombinacije ultrazvučnih biljega kromosomopatija i biokemijskog probira (određivanje serumskih biljega PAPP-A i free ß-hCG).
Kako je on to nama objasnio, radi se o specifičnim ultrazvučnim pokazateljima koji nisu obvezno i anomalije, a obuhvaćaju procjenu nuhalnog nabora, prisutnosti nosne kosti, i nekih drugih parametara. Dok je pričao o tome, priznajem ja sam se već tada dovoljno uplašila pa nisam ni zapamtila sve te stručne nazive.
Ono što sam uspjela zapamtiti je to da ako trudnica spada u skupinu s niskim rizikom nisu nužne daljnje mjere, kao i kod trudnica s umjerenim rizikom kada su ultrazvučni biljezi negativni.
No ako su ultrazvučni biljezi pozitivni kod trudnica s umjerenim rizikom i onih s visokim rizikom preporučuju se daljnje pretrage. Obzorom da se radilo o neinvazivnim pretragama za trudnoću (samo ultrazvuk i vađenje krvi) odlučili smo poslušati liječnika. Kod nas bilo kakva pretraga koja bi iti malo bila rizična za bebe nije dolazila u obzir! No to je na odluci svakog para.
Prošao je i taj ultrazvuk i došli nalazi kombiniranog probira. Sve je bilo u redu. Ponovo presretni i zahvalni na svemu! Poslije kada je to sve bilo iza nas, pitala sam se da li se vrijedilo bojati? Vjerojatno je!
Svi budući roditelji priželjkuju isto, svi se nadamo da će sve biti dobro, da su nam bebice zdrave. No isto tako moram reći da sam i sama u sebi tada donijela jednu važnu odluku.
Pozitivnim mislima trudila sam se utjecati na stanje trenutnog straha koji je bio prisutan i za vrijeme ultrazvuka i iščekivanja nalaza. Znala sam da sam najsretnija trudnica na svijetu i što god bilo ne može imati loš završetak.
Tako smo došli i do 5-og ultrazvuka na kraju 16-og tjedna kojeg smo jučer odradili. Reći ću samo da je to napokon bio jedan ležeran i opušten pregled, pun smijeha i suza radosnica.
Saznali smo spol naših bebica!
Oko toga ću vas još malo držati u neizvjesnosti dok nam ne bude ponovo potvrđeno na idućem pregledu. Nadam se da mi nećete zamjeriti! Ono što je najbitnije je to da što trudnoća više napreduje ja sam smirenija, čvršća i naravno sretnija više nego ikad! Iz tjedna u tjedan postajem svjesnija svoje budućnosti i njihovog dolaska kojem se neopisivo veselim.
Piše: Jelena Stošić