Sreća najveća

Wish mama prestavlja novu kolumnisticu Jelenu Stošić koja nosi dvojčeke i koja će sa nama podijeliti svoju sreću od samih početaka trudnoće, a pratiti ćemo je u njenoj kolumni kroz niz zanimljivih tekstova.

Svaka naša čitateljica, mama ili trudnica našu Jelenu može pitati sve što je zanima, dobrodošli:)

——————————–

Danas dok sjedim za svojim računalom pokušavajući svoje misli, emocije skupiti u jednu smislenu cjelinu odnosno priču, prisjećam se kako je sve počelo. Razmišljam kako vrijeme leti. No nekad mi se nije tako činilo. Bilo je svakakvih dana, od onih kada sam se osjećala da sam zapela u vremenu, do onih punih euforije i uzleta u svakom pogledu. Zašto ovo sve spominjem? Želim vam ispričati našu priču, priču sa sretnim završetkom.

Postat ću majka blizanaca i tako željno iščekujući svoje dvije srećice želim prikupiti što više korisnih informacija vezanih za trudnoću. Iz istog razloga sam se i odlučila za pisanje kolumne na Wish mama portalu kako bi s vama, dragi čitatelji/ce podijelila sve čari i iskustva koje sa sobom nosi ovo najljepše razdoblje u mom životu.

sreca-1

Danas sam posebno sretna jer za mene ovo nije običan dan u tjednu već dan kada smo suprug i ja prvi puta čuli otkucaje srca naših dviju srećica <3 <3. Potaknuta predivnim emocijama odlučila sam to zabilježiti. Želim pamtiti baš svaku emociju od onih tužnih do onih najveselijih kakve osjećam baš danas. Cijeli dan se smijem kao malo dijete, jer sve ovo za mene je nešto sasvim novo, drugačije od svega što sam do sada doživjela. Slušajući prije tuđa iskustva s trudnoćom i majčinstvom nisam mogla niti zamisliti koliko je to zapravo lijep osjećaj. U jednom trenutku u mojoj glavi sve se promijenilo, dobilo drukčiji značaj. Nemam više iste prioritete. Sada razmišljam o budućnosti, o obitelji koju ću imati.

No nije uvijek sve bilo tako ružičasto. Na trenutke se činilo kao da neće niti postati. Čitajući priče drugih mama i njihovih iskustava sada mi se čini da sam zaista imala sreće i da moje iščekivanje i nije tako dugo trajalo. No, dok sam čekala nisam tako razmišljala. Od trenutka od kada smo odlučili osnovati obitelj, vrijeme nije išlo tako brzo kako se sada čini. Za nekog 2,5 godine nisu puno, no meni su bile jer je moja želja za obitelji bila jaka od samog početka i bila sam nestrpljiva. Zapravo se pitam što znači puno ili malo vremena? To je tako relativno i svaka osoba to poima na svoj način. U tom periodu najgori su mi bili komentari poput: ”što se čeka…pa imaš ti već i godine…zar ne bi bilo sad već vrijeme za bebu” do onih utješnih: ”polako, strpite se doći će” itd. Najgore je drugima objašnjavati kako se osjećaš kad u tom trenutku nisi niti sam svjestan, sve ti je nekako pomiješano, osjećaji podijeljeni. Istovremeno vjeruješ da će doći u trenutku kada se najmanje budeš nadao, no ipak u sebi nosiš sumnju. Mame koje su prolazile slične situacije možda će me u ovom trenutku bolje razumjeti.

Čovjek još nekako sam sa sobom u svojoj glavi posloži stvari, no nije lako kada je u pitanju odnos dvoje ljudi. Svi mi različito reagiramo i nosimo se sa životom. Zbog toga je najbitnije da postoji obostrana želja za razumijevanjem druge strane, svog partnera. Njegovi osjećaji su također prisutni u tom odnosu, vjerojatno drugačiji od vaših ali nikako ne i manje bitni. Ono što ja mogu reći iz vlastitog iskustva je to da se isplatio svaki trenutak, onaj loš i onaj još više loš. Bilo je dana kada smo se potpuno razilazili u mišljenjima. No ipak, bilo je puno više onih dana kada smo zajednički pokušavali pronaći rješenje da nas situacija u kojoj smo bili još više zbliži. U cijelom tom periodu iščekivanja zapravo sam shvatila koliko je naš odnos najbitniji jer upravo tako želim graditi svoju budućnost i imati obitelj.

Sada kada sam trudna, prisjećam se prošlih trenutaka i teško mi je sve opisati u jednoj kraćoj priči. No nadam se da sam uspjela s vama podijeliti djelić svojih emocija koje su me dovele do najljepšeg perioda. Još je puno toga preda mnom i zato se drage mame veselim što ćemo zajedno prolaziti razdoblja koja nam prethode i zahvalna sam na tome.

Piše: Jelena Stošić
Fotografije: Picjumbo