Drage mame/trudnice kakva su vaša iskustva s trudničkim mučninama? Da li ste ih imale? Možda su trajale kratko, ili pak cijelo prvo tromjesečje, a možda i dulje? Trudnička iskustva su zaista individualna u svakom pogledu. To najljepše razdoblje u životu ne zove se bez razloga drugo stanje, to je stvarno jedno novo, drugačije stanje.
Dijeleći iskustvo s prijateljicama koje su bile ili jesu trenutno trudne shvatila sam da svaka od njih priča svoju priču i ima neka svoja iskustva. Mame koje su imale više trudnoća kažu da jednu s drugom ne mogu uspoređivati. Drugim riječima nema uniformnog pravila, odnosno nekog obrasca kojeg bismo se mogle pridržavati i da sve teče onako kako smo i zamislile, koliko god bi mi to htjele. Možda bi najlakše bilo kada bi slijedile nečije upute koje bi nam garantirale željeni ishod. No ipak, slažete li se da onda to ne bi bilo to? To onda ipak ne bi bilo najuzbudljivije putovanje našeg života, barem meni.
Dok nisam bila trudnica često sam mislila da trudnice pretjeruju. Nisam mogla shvatiti kako nekoj ništa ne smeta dok druga pak reagira na svaku sitnicu, od prehrane, mirisa. Priznajem tada baš nisam imala razumijevanja i mislila sam kako je ‘sve u glavi’, odnosno onako kako se mi postavimo prema određenoj situaciji tako će i biti. Moja trudnoća mi je pokazala da baš i nije tako.
Od samog početka trudnoće imala sam dosta jake mučnine koje su trajale do otprilike 14-og tjedna. S obzirom na to da nosim blizance na jednom od pregleda sam čula jednu vrlo ”utješnu” konstataciju: ”To je blizanačka trudnoća, sve je u duplo pa tako i mučnine”. Taj tren sam pomislila: ”Pa to je i pošteno, za dvostruku sreću se trebam i više potruditi”. Zapravo sam se tako tješila, jer mučnine su znale biti toliko jake da po cijeli dan ne bih mogla ustati iz kreveta.
Kako su krenule mučnine tako je krenulo i moje istraživanje kako ih ublažiti. Svašta sam čitala, od iskustava trudnica s foruma, trudničkih literatura, savjeta liječnika, ispitivala sve oko sebe. Pokušala sam čak voditi i dnevnik prehrane ne bi li možda tako otkrila što mi najviše škodi, odnosno odgovara. Ono što mi je najviše pomoglo je kombinacija svega pomalo.
Sve ono što sam do trudnoće obožavala, u prvom tromjesečju se promijenilo. Tako su slani krekeri postali moji najbolji prijatelji za razliku od do tada meni ne zamjenjive čokolade (koju u početku trudnoće nisam smjela niti pomirisati). Na mom noćnom ormariću ste tih dana mogli naći i mentol bombone koje sam počela kupovati na savjet prijateljice (savršeno otkriće!). Kako sam se često noću budila , čim bih osjetila i najmanju muku bombončići su bili pri ruci.
Čitajući trudničku literaturu konkretno vezanu za mučnine najviše me zbunjivalo zašto se trudničke mučnine najčešće deklariraju kao jutarnje, kad ih je većina mama s kojima sam dijelila iskustva imala kroz cijeli dan? Isto je bilo i u mom slučaju, štoviše mučnine bi bile sve jače kako bi se dan bližio kraju. Tako sam pored sebe stalno imala i slane krekere (ne pre slane!), štapiće, dvopeke. Jedan jako dobar savjet koji sam dobila za početak dana je bio da pojedem kreker, dva dok sam još u krevetu i ustanem tek nakon 10-ak min. Navečer prije spavanja mi je pak pasao lagani čaj od mente ili borovnice. No ono po čemu ću najviše pamtiti svoje prvo tromjesečje su ajnpren kisela juha i juha od rajčice. To sam valjda jela svaki dan između 6-og i 10-og tjedna trudnoće.
Htjela bih samo napomenuti da se ne morate zamarati ako u početku trudnoće nemate apetita, odnosno mučnine vam ne dozvoljavaju konzumiranje hrane za koju vi smatrate da je potrebna u trudnoći. Ne brinite, vaše bebice uzimaju sve iz vašeg organizma upravo onoliko koliko je njima dovoljno. Liječnik mi je rekao da trudnica koja u trudnoći ima jednaku fizičku aktivnost kao i prije trudnoće količinski treba jesti jednako (uz čašu mlijeka dnevno više), dok s druge strane jednako ili manje treba jesti trudnica koja miruje i čuva trudnoću (kao u mom slučaju). Također, ne obeshrabrujte se ako imate mučnine, one su dobar znak. Tijelo vam je preplavljeno hormonima koji čuvaju vaše bebe (što nikako ne znači da je izostanak mučnina loš znak!).
Sve u svemu, s mučninama ili bez njih trebamo biti presretne jer nosimo novi život. To su slatke brige i male žrtva za sve ono predivno što nas čeka kada primimo svoje bebice u ruke. Do tada budite vesele trudnice i mazite svoje trbuščiće!
Piše: Jelena Stošić