Kada Vašem desetogodišnjaku ogledalo postane najbolji prijatelj pred kojim je u stanju provoditi sate i sate, znat ćete da Vaš dječak ulazi u novu životnu fazu. A kad mu to spomenete kao simpatičnu primjedbu, nemojte se iznenaditi njegovom burnom reakcijom. Iako pomalo karikiramo, to doista jesu jedni od prvih znakova puberteta u dječaka.
U našem podneblju pubertet kod dječaka započinje oko dvanaeste godine, no često se događa da se prvi znaci primijete već oko desete godine, odnosno donja se granica iz različitih razloga i uslijed vanjskih utjecaja sve više snižava. Istraživanja također pokazuju da, za razliku od djevojčica, gdje je taj postotak neznatan, oko 5 % dječaka genetski nasljeđuje sklonost prema preuranjenom pubertetu.
Ono što je također različito nego kod djevojčica, jest da dječaci počinju kasnije rasti – preciznije, vrhunac njihova rasta događa se pri kraju puberteta. Tu leži i objašnjenje zašto su odrasli muškarci u prosjeku viši od žena. Njihov je rast i puno nagliji jer imaju veću razinu testosterona, a tijekom puberteta proizvodnja tog hormona kod dječaka čak desetorostruko poraste. Preuranjeni pubertet kod djevojčica odavno je prihvaćen kao činjenica, no u suvremeno doba to postaje sve uobičajenija pojava i kod dječaka.
Što se događa – fizičke promjene
Prve promjene koje dječaci na ulasku u pubertet primjećuju javljaju se na vanjskim spolnim organima. One, naime, nastaju u testisima kad spolni hormoni potiču razvoj spolnih organa i “pretvaraju” dječaka u muškarca, odnosno dolazi do spolnog sazrijevanja.
Oko 14. godine javljaju se noćne ejakulacije koje dječake često dodatno zbune, tim više što im je o tome uglavnom teško i neugodno pričati. Osim tih promjena, značajna je intenzivnija pojava dlačica, a one na licu (ispod nosa i na bradi) dokazuju im da napokon ulaze u svijet muškaraca pa su istodobno i predmet ponosa, ali i neugode. Produbljivanje glasa (mutiranje) također je jedna od značajki puberteta pa se nemojte iznenaditi ako dječak postane šutljiviji jer nikad ne zna kad će ga glas “izdati” i zaškripiti.
Već spomenuti nagli tjelesni rast popraćen je prvo rastom glave, ruku i nogu, te ti dijelovi dostižu krajnju dužinu pri kraju puberteta, za razliku od trupa, pa je potrebno neko vrijeme dok se svi dijelovi ne usklade. Intenzivnije je i jačanje kostura i mišićne mase.
Zbog intenzivnijeg rada hormona, ni dječake ne zaobilaze neugodne bubuljice te pojačano lučenje žlijezda znojnica pa redovito održavanje higijene postaje važnije nego ikada prije.
Što se događa – psihičke promjene
Sve navedeno neosporno utječe na psihu dječaka koji se odjednom mora početi nositi sa svim promjenama koje su ga zadesile, uz često zadirkivanje vršnjaka. Spoznaja vlastite seksualnosti, razmišljanje o smislu postojanja, sve što bismo uobičajenije vezali uz djevojčice te dobi, dolazi na “repertoar” i kod dječaka pa rezultira i nestalnim ponašanjem, povlačenjem u sebe, pojačanom osjetljivošću dosad netipičnom za dječaka, opsjednutošću izgledom i suprotnim spolom, ali, s druge strane, i neočekivanim izljevima agresije.
Kako mu pomoći
Osnovno i jedino pravilo, naravno ako situacija ne ode u neželjene ekstreme, je podrška i razumijevanje. Komunikacija između roditelja i djece najčešće se svodi na teme vezane uz školu i slobodno vrijeme te se rješavaju “tekući” problemi. Manje se pritom razgovara o osjećajima i konkretnim poteškoćama i razmišljanjima.
Često je to posebno izraženo u komunikaciji s dječacima jer je njih poslovično teže “pridobiti” da se otvore i kažu što ih muči pa roditelji ponekad prihvate tu “liniju manjeg otpora” i zadrže taj obrazac ponašanja. No ako ste roditelj dječaka koji se upravo sada suočava s turbulentnim promjenama, pokušajte učiniti suprotno – pokažite im da ste u razgovoru ravnopravni te će se ubrzo početi osjećati shvaćeni i poštovani. To je prvi korak ka uspješnoj komunikaciji.
Neka Vas ne obeshrabre demonstrativna lupanja vratima, šutnja koja traje danima ili pak agresivne i grube riječi – sve je to uobičajeno za tu fazu te je potrebno mnogo strpljenja da uopće započnete razgovor koji nikako ne treba forsirati. Puno je bolji pristup nenametljivog započinjanja uvodnom rečenicom “Ako o nečemu želiš razgovarati, možemo to sada”.
Što ranije počnete primjenjivati tu taktiku, prije ćete ostvariti komunikaciju sa svojim djetetom. Tu je vrlo poželjna i asertivna komunikacija koja se temelji na jasnom iskazivanju vlastitih osjećaja i potreba, odnosno slanjem “ja poruka”. Tako je, primjerice, bolje reći: “Ljutim se kad ti je tako neuredna soba jer ja za tobom moram pospremati”, nego da izgovorite “Da se to više nikada nije ponovilo, kako možeš biti tako neuredan?!”. Na taj način izbjegavate optužbu, a u prvi plan postavljate svoje osjećaje koje je njegovo ponašanje izazvalo.
Budite mu uzor
Iako je potrebno strpljenje i taktičnost za uspostavljanje kvalitetnog odnosa s dječakom u vrtlogu pubertetskih promjena, to nikako ne znači da u “čekanju” da se on otvori trebate izgubiti konce. Vrlo jasno morate postaviti granice i pravila ponašanja te odlučno postavljati razumne zahtjeve.
Tako umjesto “Koliko ti puta moram reći da pospremiš sobu”, smireno i decidirano postavite zahtjev: “Molim te, danas poslijepodne pospremi sobu” te inzistirajte da zadatak u tom roku doista bude izvršen, bez odgađanja. I nakon toga ne zaboravite pohvalu, što je stimulacija za sljedeću situaciju u kojoj ćete se zajedno sigurno uskoro naći i koju ćete morati rješavati.
Iako će Vam se ponekad činiti da je ispred Vas “zid” do kojeg ne dopiru Vaše riječi i molbe, imajte na umu da su i u tom turbulentnom periodu roditelji u djetetovim očima još uvijek uzor i potreban stup, iako Vam se čini da Vas potpuno ignoriraju i odbacuju Vaš autoritet.
Oni itekako čuju što im govorite, čak i kada se čini suprotno, i zbog toga je izuzetno važno da im budete model ponašanja koji će slijediti. Pri tom im treba dati prostora za razvoj njihove individualnosti te prostora za “rast” u svakom smislu. Naravno, pod Vašim budnim okom.
Piše: Wish mama
Fotografije: Pixabay