Odnos između majke i sina često je opjevan, opisan u psihologiji i prisutan u popularnoj kulturi kao nešto jedinstveno – veza prožeta dubokom privrženošću, obožavanjem i nježnošću.
Ali, je li ta “posebna” veza između majke i sina zaista neobična pojava ili se radi o romantičnom mitu koji nas tjera da zanemarimo složenost i dinamiku svih ostalih roditeljskih odnosa?
Kada govorimo o odgoju i roditeljskim odnosima, odgovor je složen, ali stručnjaci se slažu: svaki odnos je poseban, no dinamika s dječacima često nosi specifične izazove i nagrade.
Mit – neraskidiva povezanost
Mit o “posebnoj” vezi majke i sina često sugerira da između njih postoji gotovo telepatska bliskost koju je teško postići s kćerima. Neki psihološki pravci, posebno oni inspirirani psihoanalizom (poput Edipovog kompleksa), dodatno su pojačali ideju te neraskidive, ali i složene emocionalne ovisnosti.
Realnost je ipak malo drugačija. I dječaci i djevojčice tvore snažne i jedinstvene veze s oba roditelja. Nema dokaza da je intenzitet ljubavi i privrženosti između majke i sina veći od ljubavi između majke i kćeri, oca i sina, ili oca i kćeri. Ipak, ono što ovu dinamiku čini percipiranom kao posebnom leži u kulturnim i socijalnim ulogama.
Zašto se osjeća “posebno”? Razlika u osobnosti?
Dinamika s dječacima često je jedinstvena zbog fundamentalne razlike između roditelja i djeteta u spolu i društvenim očekivanjima:
1. Ulazak u svijet muškosti
2. Kulturološka dozvola za nježnostDok se očevi ponekad suočavaju s društvenim pritiskom da budu stroži ili da potiču “grublju” igru, majke s dječacima imaju kulturnu dozvolu za fizičku nježnost dulje vremena (grljenje, maženje). Ta nefiltrirana fizička bliskost stvara snažan osjećaj sigurnosti i duboke privrženosti.
3. Faza odvajanja (separacija)
Veza majke i sina dolazi do posebnog testa u adolescentskoj fazi. U ključnom razdoblju separacije, sin se mora odvojiti od primarne figure privrženosti (majke) kako bi definirao svoj identitet kao muškarac. Taj proces može biti bolan i za majku i za sina, ali je neophodan za zdrav psihološki razvoj. Upravo ta vidljiva borba za autonomiju često naglašava koliko je veza bila snažna i temeljna.
Ključ zdravog odnosa: uvažavanje, a ne ovisnost
Imati sina znači prihvatiti i podržati put u muškost, umjesto da se pokušava oblikovati prema vlastitim očekivanjima. Umjesto da idealiziramo vezu majke i sina kao “posebnu” i temeljenu na mitovima, moramo je vidjeti kao jednu od najvažnijih uloga koje majka ima:
Što znači biti emocionalni sigurnosni pojas za muško dijete?
To bi značilo pružiti prostor gdje se dječak osjeća potpuno prihvaćenim bez obzira na njegovu snagu, uspjeh ili neuspjeh.
Treba postaviti granice, naime iako je ljubav neupitna, zdravi odnos zahtijeva i čvrste granice i nedopuštanje manipulacije koja se ponekad javlja u “posebnim” odnosima.
Zaključak je da, iako je svaka veza s djetetom jedinstvena, veza s dječakom donosi specifičnu dinamiku vezanu uz spolne uloge i emocionalno učenje. To nije mit o većoj ljubavi, već stvarnost različite ljubavi – a uloga majke u oblikovanju emocionalno inteligentnog i suosjećajnog muškarca zaista je neprocjenjiva.
Tekst: Vanja Marić
