Jedna je mama

Danas je jednostavno takav dan i imam silnu potrebu napisati, zapravo najradije bi viknula, JEDNA JE MAMA. I da se razumijemo, nije ovo tekst o sukobu majki i očeva jer njihovu ulogu nikada ne bi podcijenila.

Dapače mislim da su u puno stvari puno bolji od majki. Mi smo ponekad previše zaštitnički nastrojene oni s druge strane svojom slobodom djeci daju puno više prostora da se sami razvijaju i ima tu još prednosti … no kako bilo kao što rekoh nije ovo tekst o sukobu majki i očeva, ovdje se radi o sukobu majki i doktora. Recimo da poznam i jednu i drugu stranu priče, što iz posla što zbog činjenice da sam majka dvoje malene djece. Silno poštujem doktore i divim se njihovoj predanosti radu i brojnim uspjesima koji nekolicina postiže bez obzira u kakvim uvjetima radili. Vrlo često su to noćne smjene, vrlo često su pacijenti razdražljivi, da ne govorimo da moraju često odrađivati brojne prekovremene satnice i davati više nego što su mislili da bi mogli dati. Godinama su se školovali, crpili znanje da bi mogli pomoći vašem, mojem djetetu. S druge strane Majke, ta divna stvorenja. Mislim da je sama riječ majka postala sinonim za ljubav, nježnost, nesebičnost…. Koliko je tu truda, davanja, odricanja, rada, neprospavanih noći, strepnja, plakanja, preispitivanja same sebe, ljubavi, topline, zaštite, to je cijeli jedan novi svijet za sebe.

I onda kada je dijete bolesno,imate dvoje ljudi koji čine sve za dobrobit vašeg djeteta, dva mišljenja koji teže istom cilju ali se kreću različitim putevima. Znate, ja kada krećem s djetetom doktoru večer prije spavanja razvijam strategiju sutrašnjeg razgovora. Zašto, pa s dvoje male djece i 5 godina iskustva bez obzira što radim s liječnicima još uvijek nisam pronašla način kako im do kraja ispričati sve što dijete muči (uvijek imama dojam da me slušaju do pola), a još manje kako da im nakon toga uspijem prezentirati moje mišljenje i viđenje te bolesti. Naravno, ne generaliziram, ali pojedinci stvarno imaju golemi ego. Ja ih često gledam i ne znam da li sam ljuta na njih ili tužna što zbog toga kakvi jesu ne žive u doslovnoj zajednici sa ljudima. Često sjedim sa djetetom na stolici, nakon 2 sata čekanja,preko puta njih i najradije bi počela mahati rukom ispred njihove glave da budem sigurna da li su me doživjeli. Hej, pa ja nisam tu da tebi niti hranim ego niti ga srozavam, ja sam tu zbog svog djeteta i molim te za pomoć u konačnici osim toga me boli briga za tebe.

Nebitan si kao i svi mi mali ljudi !!! Ako nešto pokušavam reći to je zato što ti želim pomoći da lakše uvidiš što je mom djetetu, znaš ja sam s njim 24 sata i možda bolje poznam svoje dijete nego ti u ovih 10 minuta. Ne kažem da sam u pravu, samo ti pokušavam olakšati. Isto tako ako ti kažem mišljenje drugog liječnika ne mislim da je on bolji ili pametniji od tebe, da to mislim ne bi bila ovdje ali mislim da tuđe mišljenje nije loše poslušati i kasnije ga prihvatiti ili odbaciti.

Ne razumijem daj sukob liječnika, i tu ne pričam samo o maloj djeci. Kod nas u poliklinici ako ti ne možemo adekvatno pomoći odnosno nemamo adekvatnu tehnologiju, aparaturu ili dovoljno znanja a smatramo da bi netko drugi to mogao odraditi naša je obaveza da pozovem kolegu ili uputim pacijenta kod liječnika koji to može odraditi, pa je li moguće da se u današnje vrijeme još uvijek događa da vam liječnik predloži alternativu za vas koja je puno lošija samo zato što on ne može odraditi bolje ili ako odradi netko drugi neće zaraditi pa zbog toga kvaliteta vašeg ili zdravlja vašeg djeteta pada u drugi plan.
Ne idealiziram ni nas majke. Često smo grozne i silno bi voljele da smo u pravu i da kada je našem djetetu loše da se cijeli svijet fokusira samo na njega. Znam jer sam ja takva majka. Oduvijek sam mrzila majke koje su idealizirale svoju djecu. OK, naravno da se trudim biti realna ali ne garantiram da ako ružno pogledate moje dijete nećete dobit po glavi.

Sve ono što sam nekad mrzila sve sam to ja postala. I što je najgore ili najbolje postala sam svjesna same sebe i u potpunosti to prihvatila. Bila to najbolja ili najgora stvar na svijetu da sam mama koja jednim okom uvijek promatra dijete da mu se ne bi nešto dogodilo, ni ne pokušavaj mi reći neka ružna viđenja moga djeteta, neću ni ja tebi govoriti za tvoje. Cijeli ću život raditi da njima omogućim bolje sutra i ako se nešto ne promjeni spremna sam lupiti po glavi svakog doktora koji me kada mi je dijete bolesno ne posluša.

Kao sto rekoh danas je takav dana. Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna.

Voli vas Ljubica Zubica
Dentivo d.o.o.