Kada u višim razredima osnovne škole nastupe fizika i kemija, mnogim roditeljima i školarcima prvi je impuls strah od opsežnog gradiva i apstraktnih definicija.
No, kako djetetu najlakše objasniti složene prirodne zakone i pretvoriti “bauk predmete” u omiljeni dio učenja?
Odgovor leži u jednostavnim, sigurnim i zabavnim znanstvenim pokusima koje možete izvesti kod kuće.
Zašto su kućni pokusi najbolji alat za bolje ocjene i dublje razumijevanje?
Izvođenje praktičnih pokusa omogućuje djeci da teoriju iz udžbenika vide, dodirnu i dožive u realnom svijetu. Umjesto bubanja napamet, djeca kroz vlastito iskustvo shvaćaju uzročno-posljedične veze, razvijaju kritičko razmišljanje te uče razmišljati kao pravi mali znanstvenici.
Viši razredi osnovne škole donose kemiju i fiziku, predmete koji su, istina je, često bauk, ali njihova se spoznajna strana može itekako približiti djeci upravo kroz praktične pokuse.
Ključni korak prije svakog pokusa – postavljanje hipoteze
Najvažniji dio svakog znanstvenog eksperimenta nije samo konačni rezultat, već postavljanje hipoteze. Prije nego što započnete pojedini pokus, pitajte dijete: „Što misliš da će se dogoditi i zašto?“ Dopuštanjem djetetu da izrazi svoje pretpostavke i kasnije ih usporedi s stvarnim rezultatom, potičete radoznalost, samostalno zaključivanje i dugotrajno pamćenje gradiva.
U nastavku donosimo 5 korak-po-korak pokusa za koje su vam potrebni samo svakodnevni predmeti koje već imate u kuhinji i domovima.
Tajna zupčanika – tajna jednog bicikla…
Jeste li se ikada zapitali što se zapravo događa okretanjem pedala na biciklu, kako one pokreću kotače?
Potrebno: deblji komad kartona, šestar, olovka, škare, dva čavlića, plutena ploča
Postupak: Šestarom na kartonu nacrtajte dva kruga različitih promjera.
Nakon toga na istoj udaljenosti po tim krugovima olovkom nacrtajte zupce. Ta dva zupčanika izrežite i postavite čavliće u njihova središta pa ih prikvačite na plutenu ploču na način da zupci jednoga ulaze u zupce drugoga zupčanika. Zarotirajte jedan (veći) krug i promatrajte što se događa s malim.
Rezultat: Dok napravite jedan puni krug većim krugom, manji će za to isto vrijeme napraviti više krugova.
Objašnjenje: Isto se događa vrtnjom pedala na biciklu s lancem koji povezuje veliki zupčanik na koji su pričvršćene pedale, s malim zupčanikom koji se nalazi na stražnjem kotaču. Jednim okretajem pedala prijeđe se veći put, ali je ujedno i napor veći.
Hod po vodi
Hodanje po vodi se čini nemogućim?
Potrebno: žigice, umivaonik napunjen vodom, kocka šećera, komadić tvrdog sapuna
Postupak: U umivaoniku napunjenom čistom vodom po površini vode pažljivo rasporedite žigice. Nakon toga postavite u središte umivaonika kocku šećera.
Rezultat: Žigice će se početi kretati i približavati kocki šećera. Nakon toga u središte umivaonika postavite komadić sapuna. Žigice će se ponovno početi kretati, ali na način da se udaljavaju od sapuna.
Objašnjenje: S obzirom da je šećer porozan, privlači vodu stvarajući pritom struju koja privlači žigice. S druge strane sapun, dok se otapa, oslabljuje tlak na površini vode i žigice se udaljavaju.
Golo jaje
Jaje koje nema ljusku? Ništa lakše, skuhamo ga utvrdo i ogulimo… Ali, kako napraviti nekuhano jaje bez ljuske?
Potrebno: nekuhano jaje, staklenka, alkoholni ocat
Postupak: Nekuhano jaje stavite u staklenku i prelijte ga alkoholnim octom da čitavo jaje “pliva” u njemu. Ostavite da odstoji tako nekoliko dana, po potrebi dolijevajući još octa da bi jaje ostalo potpuno prekriveno.
Rezultat: Jaje će već nakon 48 sati postati mekano, bez ljuske.
Objašnjenje: Ljuska jajeta najvećim je dijelom načinjena od kalcijevog karbonata koji je čini čvrstom. Ocat je ustvari octena kiselina, a kad dođe do kombinacije nje i kalcijevog karbonata, događa se kemijska reakcija u kojoj se oslobađa ugljikov dioksid, što je vidljivo u obliku mjehurića koji okružuju jaje. Jaje postaje mekano jer je sav ugljik kroz mjehuriće “napustio” jaje.
Napravite dugu samo za sebe
Duga je relativno rijetka pojava na nebu… no u svojoj sobi možete je imati svaki dan.
Potrebno: pravokutna plastična posuda, stolna svjetiljka, malo vode, zrcalo, dvije bilježnice.
Postupak: Pokus izvodite u polumraku. Dopola ulijte vodu u plastičnu posudu. Uzmite zrcalo i postavite ga s unutarnje strane posude da bude dopola u vodi.
Dvije bilježnice postavite uspravno s obje strane svjetiljke tako da njima postignete usmjeren snop svjetlosti (međusobna udaljenost bilježnica treba biti najviše 3 centimetra). Usmjerite snop svjetlosti prema zidu ili stropu te u zrcalu promatrajte strop ili zid. Možda nećete odmah uspjeti, ali potrudite se i naginjite zrcalo dok ne ugledate da se u sobi pojavila duga.
Nepoderiva vrećica
Plastičnu vrećicu lako je probušiti. Šteta što nam se to događa uglavnom kad ne želimo pa se sadržaj lako prospe…
Potrebno: plastična vrećica (za zamrzavanje), obična zašiljena olovka, voda, gumica
Postupak: Napunite tri četvrtine vrećice vodom i dobro je zatvorite gumicom.
Dok u jednoj ruci držite vrećicu, drugom uzmite jako zašiljenu olovku i gurnite je tako da izađe na drugoj strani vrećice.
Rezultat: Iako ste vjerojatno očekivali drugačije, voda nije iscurila kroz rupe. Odgovor se krije u polimeru, materijalu od kojeg je vrećica napravljena. Polimeri imaju duge fleksibilne lance molekula i zbog toga se plastična vrećica transformira i mijenja oblik.
Objašnjenje: Probijanjem rupe u vrećici olovka klizi između lanaca molekula koji počinju stvarati “štit” oko olovke i ne dopuštaju vodi da iscuri.
Brzi vodič za roditelje: Što dijete uči kroz ove pokuse?
Mehanika i fizika kretanja:
Kako rade zupčanici i zašto vozimo bicikl s manje napora?
Kemijske reakcije i kiseline:
Što se događa s kalcijem i kako napraviti “gumeno” jaje bez ljuske?
Površinska napetost i molekule: Zašto se predmeti na vodi kreću pod utjecajem sapuna ili šećera?
Optika i svjetlost:
Kako nastaje duga i kako prelomiti svjetlost u vlastitoj sobi?
Fizika polimera:
Zašto vrećica napunjena vodom ne curi čak ni kada je probušimo olovkom?
Piše: Borna Horvat
Fotografije: Pixabay
