Što ako beba ne želi sjesti u autosjedalicu?

Evo što sve možete učiniti ako vaše dijete odbija sjediti u autosjedalici, da se općenito vozi u autu ili da se veže pojasom.

Djeca različito reagiraju na vožnju u autosjedalicama pa nekad i s izuzetno burnim negodovanjem. Jasno vam je da je sigurnost djece uvijek na prvom mjestu ali što ako vaš bebač uporno odbija sjedište, negoduje, vrišti, plače ili izvlači ruke iz pojaseva (kod starije djece)?

NAJVAŽNIJE: Čak i kad su nervozni, bolesni ili se bune iz bilo kog razloga, djecu ne treba vaditi iz autosjedalica jer ako i samo jednom popustite, i izvadite ih kod sebe u krilo, zapamtiti će to i ponavljati će plakanje i negodovanje, jer njima je najljepše u naručju.

Oduprite se iskušenju!

Nije lako slušati dijete kako plače ali važno je da budete svjesni toga da je pustiti dijete da plače manje opasno od vožnje koja nije sigurna.

Nekada to zna biti jako teško, i skoro svako od nas bar jednom dođe u iskušenje da izvadi dijete iz autosjedalice jer ne može slušati “dernjavu”. Probajte pronaći način da to prebrodite, pravite češće pauze, pojačajte muziku, dodajte dudu ili što već pomaže, ali ustrajte u tome da uvijek budu u autosjedalicama.

Kritičan period od sedam do devet mjeseci

Kritičan period je obično oko 7., 8., i 9. mjeseca: naučili su sjediti, žele gledati kroz prozor, pogotovo ako imaju starijeg brata ili sestru koji sjedi pokraj njih, a okrenut je u smjeru vožnje – tada se obično jako bune i ne žele biti u poluležećem položaju. Ono što tad možete učiniti je da ih uzdignete i da u tzv. jajetu budu pod kutem od 60 stupnjeva umjesto dotadašnjih 45.

Neka djece proplaču svaku vožnju u prvih godinu dana, dok god se voze u suprotnom smjeru, ali da vas utješimo ima djece i koja se nikad ne bune. Na vama je da ustrajete i da prije svega mislite na njihovu sigurnost, jer nezgode se mogu desiti uvijek i svugdje, nikad to ne znamo.

autosjedalica dijete djeca beba

S 15 mjeseci prestaju problemi

Kada se s najmanje 15 mjeseci okrenu u smjeru vožnje, najčešće prestanu problemi s plakanjem, ali zna se pojaviti problem s izvlačenjem ruku iz pojaseva.

Prvo što treba provjeriti je da li su pojasevi dovoljno jako zategnuti (između ključne kosti i pojasa smije sati najviše jedan prst) i da li su na odgovarajućoj visini (pojas treba izlazi iz proreza tako je u ravni ramena djeteta ili malo iznad – napomena kada se djeca voze u suprotnom smjeru vrijedi obrnuto pravilo pojasevi trebaju izlaziti u ravnini ramena ili malo ispod).

1. Postepena adaptacija

Važno je da dijete polako i postepeno navikavate na vožnju posebno u situaciji kad ste već otkrili da vaše dijete negoduje u vožnji. To znači da je prvi put dovoljno da samo sjedi u autosjedalici bez vožnje pa zatim prijeđete neku kratku relaciju pa sve dužu i dužu.

2. Priča o medi

Kod malo starije djece možete se poslužiti pričama ili njihovim omiljenim junacima. Djeca bolje prihvate priče koje su u trećem licu pa umjesto da mu pričate o tome kako ćete nastradati ako se ne veže, ispričajte mu priču o medi koji je izvlačio ruke iz pojaseva i mama je naglo zakočila pa je on udario glavu o prednje sjedište i morao je ići kod doktora i jako ga je boljelo.

3. Igre vožnje

Ako vaše dijete odbija i ući u automobil jer već povezuje neki strah s automobilom i sjedištem probajte simulirati vožnju u sigurnoj zoni – najbolje kod kuće. Igrajte se vožnje, putujte od točke A do točke B, kupite male igračke automobile, zamišljajte kako putujete na neka divna mjesta, ali i u toj igri se ne zaboravite vezati!

4. Neka vožnja bude zabavna

Pobrinite se da djetetu bude udobno, ugodno i zabavno tijekom vožnje. Idealno je da je mama pored djeteta na zadnjem sjedištu dok tata vozi. U tom slučaju mamino prisustvo već govori bebi da je sve sigurno, a uz to mama može animirati bebu dodajući igračke, pjevajući pjesmice i slično. Ako vozite sami neka dijete ima uz sebe omiljenu igračku, pustite dječje pjesme i slično.

dječak auto voznja

5. A kako ste vi?

Kada plakanje djeteta preraste i u vašu nervozu pred svaku vožnju jer već unaprijed očekujete dernjavu upadate u začaran krug jer beba osjeća vašu nervozu. Zapamtite da ste vi model i prozor u svijet vašem djetetu. Zato budite opušteni i čak i kad beba plače pokušajte slati signal: sve je u najboljem redu.

Čak i previše animiranja djeteta zna pogoršati situaciju jer dijete osjeti da to nije uobičajeno ponašanje. Kad u toku plakanja izvadite dijete iz sjedišta vi mu sami šaljete poruku: dođi, ovdje će ti biti bolje. Zato smireno i bez popuštanja.

Na kraju krajeva, s plakanjem ili bez stižete na cilj, a najvažnije je da put do tog cilja bude siguran.

Tekst napisan u suradnji s Marijanom Jovanović iz Centra za promociju sigurnosti saobraćaja koja je pripremila niz korisnih savjeta.
Moj pedijatar