Zakasniti nije tako strašno, može se dogoditi svakome, ali ako to postane navika, stres raste, a koncentracija opada prije nego što je dan i počeo.
Evo nekoliko praktičnih trikova koji mogu pomoći vašem djetetu, srednjoškolcu ili studentu da stigne na vrijeme bez jutarnje panike.
1. Jutro počinje večer prije
Većina problema ujutro zapravo se riješi večer prije. Spakirani ruksak, pripremljena odjeća i spoznaja o tome kad točno treba ustati, umanjuju stres kad budilica zazvoni. Dogovorite s djetetom kratku večernju rutinu primjerice 10 minuta pripreme može značiti 20 minuta manje nervoze ujutro.
2. Alarm koji ima smisla
Ako dijete koristi telefon za buđenje, neka alarm ne bude tik uz krevet. Tako je prisiljen ustati da ga ugasi. 
Umjesto agresivnog zvuka, isprobajte glazbu koja postepeno pojačava ton. Naime, šok ne pomaže nikome da bolje započne dan.
3. Rutina bez pregovaranja
Djeca i studenti vole pregovarati. “Samo još dvije minute.” “Mogu i kasnije jesti.” Umjesto toga, u kući neka vrijedi jednostavno pravilo: sve se radi redoslijedom. Pranje zubi, oblačenje, doručak, izlazak bez nekog reda odnosno rutine dovodi do “curenja” vremena. Nije riječ o strogoći, već o uvođenju navika.
4. Vrijeme s “luftom”
Ako autobus kreće u 7:15, nemojte planirati izlazak u 7:10. Uvijek uračunajte pet do deset minuta “lufta”. Ovo je korisno i psihološki bez osjećaja da stalno nešto “gori”, jutro postaje mirnije i ugodnije.
5. Bez ekrana do izlaska
Mobitel, TikTok, YouTube… sve to upija minute kao spužva. Pravilo “nema ekrana dok ne budeš spreman za polazak” smanjuje odugovlačenje. To nije kazna to je okvir koji pomaže da fokus ostane na stvarnom svijetu.
6. Zajednički doručak = tajmer
Ako možete, doručkujte zajedno. Ne samo da to stvara dobar ritam, već doručak postaje vremenska točka: “Kada jedemo, sve drugo već mora biti gotovo.” Uz to, zajednički trenutak ujutro gradi atmosferu podrške.
7. Greške su normalne – ali nisu pravilo
S vremena na vrijeme, svi zakasne. Umjesto da od toga napravimo dramu, važno je pokazati da se takve stvari mogu ispraviti. No ako se zakašnjenja ponavljaju, treba razgovarati iskreno – ne o kazni, već o tome što ne funkcionira i kako to zajedno popraviti.
Kada djeca ili mladi osjete da imaju kontrolu nad svojim vremenom, više neće doživljavati jutro kao borbu, već kao početak dana koji imaju u svojim rukama.
Tekst: Jana Veselić
