Kada se pojave bol, mastitis ili sumnja u količinu mlijeka, CBS stručna savjetnica za dojenje i profesionalna pomoć Tereza Kiš u Zagrebu često su prva adresa na koju se novopečene majke obraćaju.
Upravo zato što hranjenje novorođenčeta u stvarnosti rijetko teče jednostavno i instinktivno kako se često misli, individualna podrška u prvim danima nakon poroda čini ključnu razliku između odustajanja i mirnog početka.
Tereza Kiš priznata je CBS certificirana savjetnica za dojenje s više od 25 godina iskustva u podršci trudnicama i rodiljama diljem Hrvatske. Njezin se rad na području Zagreba i okolice temelji na individualnim kućnim posjetima, što roditeljima omogućuje rješavanje problema s laktacijom u poznatom i mirnom okruženju vlastitog doma, bez nepotrebnog stresa oko pakiranja i odlaska s novorođenčetom.
U ovom intervjuu donosimo njezine stručne savjete o pripremi za dojenje u trudnoći, ublažavanju akutnih stanja poput ragada i zastoja, važnoj ulozi očeva te prirodnom i nježnom prestanku dojenja bez osjećaja krivnje.
W: Tereza, iza Vas je više od 25 godina rada i podrške trudnicama i majkama. Što točno obuhvaća titula CBS certificirane savjetnice za dojenje i po čemu se Vaš pristup razlikuje od uobičajene podrške koju majke dobivaju u rodilištu ili patronažnoj službi?
CBS (Certified Breastfeeding Specialist) stručna je, u svijetu priznata kvalifikacija za rad na području podrške dojenju, a za mene je jednako važno osobno iskustvo koje stoji iza te titule – više od 25 godina rada s trudnicama, majkama i bebama.
Kao CBS savjetnici, moj pristup nije samo davanje uputa kako dojiti. Nastojim razumjeti što se događa kod konkretne majke i njezine bebe. Isti problem ne mora imati isti uzrok, pa je prije rješenja potrebno napraviti temeljitu procjenu: razgovarati o trudnoći, porodu i dosadašnjem tijeku dojenja te promatrati samo hranjenje. To je temelj koji se zatim nadograđuje uvidom u majčino okruženje, njezina iskustva, očekivanja, želje i potrebe, kao i podršku osoba s kojima je svakodnevno u kontaktu. Stručno savjetovanje uistinu je slojevit rad.
Patronažna služba ima svoj djelokrug rada i obveze koje su znatno šire od samog dojenja, dok savjetnica na dojenje gleda iz drugog, detaljnijeg kuta. Upravo se tu individualna stručna podrška razlikuje od kratkog savjeta koji majka može dobiti u okviru redovne skrbi. Cilj nije samo reći majci što da napravi, nego razumjeti zašto se problem pojavio i pronaći rješenje prilagođeno upravo njoj i njezinoj bebi.
h2>W: Često se smatra da je dojenje isključivo instinktivno i jednostavno, no stvarnost mnoge majke zatekne nespremnima. S kojim se zabludama i strahovima trudnice i rodilje najčešće susreću kada Vam se prvi put jave?
Jedna od najvećih zabluda jest upravo to da će sve ići automatski samo zato što je dojenje prirodno. Prirodno ne znači nužno jednostavno, niti znači da ćemo sve znati od prvog trenutka.
Majke najčešće brine imaju li dovoljno mlijeka, jede li beba dovoljno, zašto tako često traži dojku ili zašto ih dojenje boli. Uz to nerijetko dobivaju velik broj oprečnih savjeta na istu temu. Zato mi je u početku najvažnije smanjiti taj osjećaj kaosa i straha.
W: Vaš rad na području Zagreba baziran je na kućnim posjetima. Koliko novopečenim roditeljima znači činjenica da ne moraju prolaziti stres pakiranja i odlaska s novorođenčetom, već stručna pomoć dolazi u udobnost njihova doma?
Roditeljima to znači izuzetno puno, posebno kada su već iscrpljeni ili zabrinuti. Jednostavno se stavim u njihovu poziciju i trudim se pružiti im maksimalnu podršku. U prvim danima s bebom samo pakiranje, spremanje, vožnja i čekanje na red predstavljaju veliko dodatno opterećenje.
Meni je iznimno važna i činjenica da dojenje promatram tamo gdje se ono stvarno događa – u domu majke i djeteta. Tada mi ne moraju opisivati kako izgleda njihova svakodnevica jer dio toga vidim sama. Kada je majka opuštena u vlastitom prostoru, puno je lakše napraviti kvalitetnu procjenu i postaviti rješenje koje će funkcionirati i nakon mog odlaska.
W: Kako točno izgleda jedan Vaš dolazak u dom mlade obitelji? Koji su ključni koraci od procjene stanja do pronalaska konkretnog rješenja za mamu i bebu?
Iako dolazim s velikim iskustvom, nikada ne dolazim s unaprijed pripremljenim šablonskim rješenjem. Prvo otvoreno razgovaramo o trudnoći, porodu, prvim danima s bebom i svemu što se do tada događalo s hranjenjem.
Zatim promatram majku i bebu tijekom podoja. Gledam položaj u kojem majka drži bebu, položaj u kojem inače doji, bebin hvat dojke, njezino ponašanje za vrijeme podoja, ritam sisanja i gutanja te što se događa tijekom i neposredno nakon hranjenja.
Tek tada definiramo korake. Ponekad je uzrok problema jednostavan pa nekoliko ciljanih promjena donese trenutno olakšanje. Ponekad je situacija kompleksnija i zahtijeva praćenje, što je također sastavni dio mog rada. Svaki posjet ima i svoju zabilješku kako bismo imale jasan uvid u sve što smo prošle. Važno mi je da majka ne dobije samo suhoparan popis uputa, nego da razumije što se događa, zašto uvodimo promjene i što možemo očekivati u idućim danima.
W: Mnoge trudnice misle da se o dojenju uči tek kad beba stigne. Kako izgleda kvalitetna priprema za dojenje još u trudnoći i zašto je taj korak presudan za miran početak?
Kvalitetna priprema nije učenje izolirane tehnike koju ćete jednostavno „preslikati” kada se dijete rodi. Koliko su trudnoće različite i koliko smo mi kao žene jedinstvene – uzimajući u obzir da ni bebe ni životne okolnosti nisu iste – toliko različitih priča o dojenju imamo.
Upravo zato nije moguće predvidjeti svaki potencijalni izazov kroz koji će prolaziti mama i beba. No ono što se može i treba razumjeti još u trudnoći jest mehanizam funkcioniranja dojenja u prvim danima: kako se uspostavlja laktacija, što je uobičajeno očekivati i koje situacije mogu otežati sam početak.
Presudno je postaviti realna očekivanja. Kada žena zna da početak dojenja nosi određene izazove, neće svaki problem doživjeti kao osobni neuspjeh ili znak da njezino tijelo „ne zna” nahraniti vlastito dijete. Ne možemo predvidjeti svaki detalj, ali možemo osigurati da žena u to razdoblje uđe mirna i informirana.
W: Koji su najčešći akutni problemi zbog kojih Vas majke zovu u panici – poput ragada, zastoja mlijeka, sumnje u količinu mlijeka ili bolnog podoja – i kako im donosite trenutno olakšanje?
Najčešće su to bolni podoji, oštećene bradavice, mastitis, strah od manjka mlijeka te beba koja odbija dojku ili slabo dobiva na težini. U takvim trenucima majke se često osjećaju bespomoćno.
Prvi je korak umiriti situaciju i pažljivo saslušati majku. Ponekad imam dojam da im u tom prvom susretu postavim više pitanja nego što očekuju, no to je nužno kako bih dobila točnu sliku. Kada prikupim sve podatke, prelazimo na konkretne korake i primjenu uputa. Jednako je važna i povratna informacija od same mame, jer upravo njezina zapažanja oblikuju svaki idući korak.
W: Podršku pružate kroz sve faze, uključujući i prestanak dojenja. Kako prepoznati pravi trenutak za odvikavanje i kako taj proces provesti nježno, bez stresa i osjećaja krivnje?
Ne postoji univerzalan „pravi trenutak” za prestanak dojenja. Ta odluka proizlazi iz različitih osobnih razloga i pripada isključivo majci. Izuzetno mi je važno da se prestanak dojenja ne pretvori u još jedan izvor grižnje savjesti.
Za neke je žene to veliko olakšanje, za neke vrlo emotivan i težak trenutak, dok mnoge osjećaju oboje istovremeno. Sve su te emocije potpuno prirodne.
W: U Hrvatskoj se svake godine obilježava Nacionalni tjedan dojenja, a sve je prisutnija i inicijativa „I KOD NAS“ koja promiče dojenje na javnim mjestima i u ugostiteljskim objektima. Koliko je majkama važna podrška šire okoline kako bi dojenje doživjele kao prirodan dio svakodnevice izvan svoja četiri zida?
Iznimno je važna. Majci je neusporedivo lakše dojiti kada ne mora brinuti hoće li nekome smetati, hoće li se suočiti s pogledima ili neugodnim komentarima.
Dojenje je primarno hranjenje djeteta. Beba ne zna je li u dnevnoj sobi, u parku ili u restoranu. Ako želimo osnažiti majke, društvo mora prihvatiti da je to sastavni dio svakodnevnog života. Cilj je da nijedna žena ne mora birati između izlaska iz kuće i zadovoljavanja osnovnih potreba svog djeteta.
W: Mnoge majke i dalje osjećaju nelagodu ili strah od osude kada trebaju nahraniti bebu u javnosti. Koji je Vaš praktičan savjet za mame koje tek skupljaju hrabrost za prve izlaske i podoje izvan doma?
Nemojte prvi izlazak pretvarati u test hrabrosti. Počnite s kraćim šetnjama i odaberite mjesto na kojem se osjećate sigurno i ugodno. Ako vam je potrebna privatnost, pronađite mirniji kutak. Ako nije, dojite slobodno gdje god se zateknete. Samopouzdanje dolazi s praksom.
Ako vas netko i pogleda, to ne znači da radite išta pogrešno – samo hranite svoje dijete. A ako netko uputi neugodan komentar, to nipošto nije problem majke, već isključivo odraz needuciranosti i nekulture osobe koja si je dopustila zadirati u hranjenje djeteta.
W: Kolika je stvarna uloga partnera u uspjehu dojenja i na koje sve načine očevi mogu pružiti konkretnu podršku majci u tim prvim, osjetljivim tjednima?
Partnerova uloga je neprocjenjiva. Otac može preuzeti brigu o kućanstvu, starijoj djeci, pobrinuti se da majka ima spreman obrok i vodu, osigurati joj prijeko potreban odmor te je zaštititi od prevelikog broja posjeta i dobronamjernih, ali zbunjujućih savjeta.
Emocionalna podrška jednako je ključna. Umjesto pitanja: „Jesi li sigurna da imaš dovoljno mlijeka?”, daleko je korisnije pitati: „Kako ti mogu pomoći?”. Partner koji razumije kroz što prolaze majka i beba pruža golem oslonac, osobito u danima kada su prisutni umor i nesigurnost. Zato mi je na kućnim posjetima uvijek drago vidjeti i oca – kada je uključen, lakše prepoznaje potrebe majke i djeteta te postaje stvarna snaga u tom procesu.
W: Za kraj, što biste poručili svakoj mami koja u ovom trenutku prolazi kroz krizu, sumnja u svoje tijelo ili razmišlja o odustajanju od dojenja?
Ako vam je teško, to ne znači da ste pogriješile. Ako dojenje ne ide onako kako ste zamišljale, to ne znači da niste sposobne dojiti.
Kada osjetite bol, naiđete na problem s hranjenjem ili jednostavno osjećate da nešto nije u redu, potražite stručnu pomoć. I najvažnije od svega: majčinska vrijednost ne mjeri se trajanjem dojenja. Nema potrebe trpjeti bol ili frustraciju ako stvari zapnu – cilj je, uz točne informacije i podršku bez krivnje, pronaći ono rješenje koje donosi mir vama i vašoj bebi.
Intervu: Diana Mikloš, glavna urednica
