Različito tretiramo dječake i djevojčice

Dječake i djevojčice tretiramo različito i to nitko ne može osporiti.

Roditelji drugačije pristupaju kćerima, drugačije sinovima. Različit pristup ne mijenja se ni u vrtiću ni u osnovnoj školi te daljnjem školovanju.

No različit pristup odgoju ne znači i manje ljubavi, od strane roditelja i odgajatelja ali s obzirom na rodne razlike, na brojna uvjerenja, genetsko naslijeđe dječaci i djevojčice jednostavno imaju različit tretman.

Duboko u nama stoji mišljenje da prema dječacima trebamo biti stroži, čvršći, pa ne čudi stoga što brojna istraživanja pokazuju da se muška djeca češće i grublje fizički kažnjavaju, manje maze, te se od njih očekuje da pokazuju emocije i da ne plaču.

Kod odnosa majke i kćeri pak, zanimljivo je jedno istraživanje koje je pokazalo kako su majke kritičnije prema kćerima nego prema sinovima i od njih očekuju više.

Brojna istraživanja pak otkrivaju kako očevi pokazuju veći interes za mušku djecu iako fizičku bliskost i nježnost češće iskazuju prema djevojčicama. Ne kaže se stoga bez razloga ‘tatina princeza’ ili ‘mamin sin’.

No različit tretman dječaka i djevojčica uvjetovan je i njihovim međusobnim razlikama i različitim ponašanjem.

djevojčice djeca 55

Razlike u ponašanju dječaka i djevojčica

Da su dječaci s Marsa, a djevojčice s Venere, ‘potvrđuju’ i brojna istraživanja. Naime, djevojčice se više trude biti u dobrim odnosima s drugima pa brže i pomažu.

Dječaci su češće agresivni i vole se smatrati uspješnijima. Ne čudi to zbog genetskog naslijeđa. Naime, muškarac je osvajao, borio se, skrbio za obitelj i branio je. Žene su se brinule za djecu, dom, za dobro raspoloženje i atmosferu.

Dječaci su zbog svoje energične prirode i potrebe za kretanjem također ‘češći’, posjetioci hitnih ambulanti. Skloniji su riskantnim pothvatima, pa će nerijetko više puta biti šivani…

Kanadska psihologinja Morrongiello zaključila je u svom istraživanju o dječacima i djevojčicama da djevojčice mnogo češće slušaju rečenice poput “Budi oprezna!” ili “Pazi!”.

Djevojčice se dobro osjećaju u skupinama od 2 – 3 člana, dječaci rado stvaraju grupice od 4 – 6 članova. Na školskim hodnicima također nije neobično vidjeti na okupu djevojčice udubljene u razgovor i s druge strane dečke koji jurcaju, proklizavaju glatkim pločicama, sve to popraćeno poklicima.

No stereotipni stavovi o ‘muškoj grubosti’ koja se često pripisuje živahnim, energičnim, dečkima, dječacima često im priskrbe nepravedno epitete ‘zločesti dečki’ ‘hahari’.

Kako ne bismo upali u ovu zamku treba uzeti u obzir da svaki dječački ispad ili fizička aktivnost nije izraz zloće ili neposluha nego jednostavno izraz drugačije energije i potrebe za kretanjem.

Od vrtića do škole

Razlika u ponašanju dječaka i djevojčica, kao i različito ponašanje odraslih prema njima, vidljivo je i u odgojno obrazovnim ustanovama od vrtića, škole i fakulteta. Naime, mali dječaci u svom odrastanju nerijetko vode bitke da postanu što moćniji i snažniji.

No nerijetko se dječaci zbog problema s prijateljima, u školi ili pod paljbom stalnih kritika, emocionalno zatvaraju. Dječaci odrastanjem pokazuju sve manje emocija, tj. kako su pokazala istraživanja Lesliea Broda vodećeg autoriteta u proučavanju razlika među spolovima događa se razvojni pomak pri kojem se s muških lica s godinama sve slabije mogu pročitati emocije, dok je kod žena suprotno.

Zanimljive su i studije koje pokazuju kako majke o tuzi i nezadovoljstvu radije pričaju s kćerima, a ljutnji sa sinovima. Druga istraživanja pokazuju kako su očevi krutiji od majki i sinove pokušavaju ukalupiti u tradicionalne okvire.

Dječacima i muškarcima društvo nameće tiraniju čvrstoće

Što god predstavljalo biti dječak u našoj kulturi, to znači da su njegova djela češće krivo protumačena kao prijetnja ili neposluh, da je veća vjerojatnost da će biti kažnjen ili da će se s njime grublje postupati nego što će se dogoditi nekoj djevojčici iz njegove okoline.

No, kada je dječakov osjećaj pripadnosti veći od doživljaja izdvojenosti, tada nestaje neprilagođenosti i ljutnje te dječaci mogu zadovoljiti visoka mjerila samokontrole i discipline. Sve to u okruženju koje im dopušta značajnu slobodu fizičke aktivnosti.

Za rad s dječacima očito, treba pojesti više kalorija, kako kažu neki treneri, a za shvatiti ih i raditi s njima treba više energije.

S djevojčicama se pak, lakše ‘izlazi na kraj’. No kako bismo iz dječaka izvukli maksimum te uživali u odgoju i odrastanju s njima jednostavno im treba dopustiti da nas oduševe svojom neiscrpnom energijom i izravnošću.

U školi
Neka istraživanja pokazuju kako iako djevojčice često imaju bolje prosječne ocjene, kad se traži od njih primjena naučenog, dječaci ih ozbiljno nadmašuju.

Istraživanja su također pokazala kako kod provjere praktičnih znanja i vještina, odnosno matematičke, čitalačke i prirodoslovne pismenosti, tijekom koje se tražila primjena, vidi kako su dječaci oni koju postižu najlošije, ali i najbolje rezultate, a djevojčice su stalno – u sredini.

Zanimljivo je i da kada se radilo o najzahtjevnijim zadacima rješavanja problema – tamo je dječaka dva i pol puta više.

dijete djeca dječak5

Učiteljica razredne nastave Višnja Križ
Razlike između dječaka i djevojčica su posebno vidljive u nižim razredima osnovne škole. U većini slučajeva djevojčice se lakše i brže prilagode školi i školskim obvezama.

Također djevojčice su u ovoj dobi „zrelije“ od dječaka pa im je i lakše mirno sjediti duže vrijeme i biti skoncentriran na neku temu.

Po mojem dosadašnjem iskustvu rada s djecom od. 1.-4. razreda osnovne škole rekla bi da djevojčice u početku imaju blagu prednost pred dječacima, ali nakon što se dječaci „užive“ u školu i učenje, vrlo brzo ih sustignu pa i prestignu.

Razlike su također očite i u odnosima s prijateljima i igranju.

Djevojčice više vole biti u manjoj grupi prijatelja, sklonije su verbalnoj komunikaciji i više vole mirnije, statičnije igre. Dječaci formiraju veće grupe prijatelja, više se kreću i uživaju u igrama koje su pune dinamike i kompetitivnosti.

U školskom sustavu se jako brzo dolazi do zaključka da su živahniji dječaci „zločesti“ jer teže podnose taj skok iz vrtića u školu i treba im više vremena za prilagodbu.

Smatram da je neprimjereno dječake zbog toga „kažnjavati“ zabranom odlaska na igralište, povećanom količinom zadaće ili bilo kojim drugim oblikom nametanja autoriteta jer se time postiže suprotan efekt.

Možemo zaključiti da su razlike između dječaka i djevojčica neminovne, no sve se to odrastanjem polagano ujednači i svatko razvije svoje sklonosti i sposobnosti koje na kraju ne moraju biti strogo povezane sa spolom.

Treba djeci dati prostora da se razvijaju, uče o sebi i svijetu koji ih okružuje kako bi ostvarili sve svoje potencijale, bez obzira jesu li dječaci ili djevojčice.

Trenerica gimnastike Marija Fišter Barilar, mag.cin.
Dječaci i djevojčice se u većini slučajeva jednako dobro prilagođavaju određenoj sportskoj aktivnosti.

Razlike koje su vidljive od prvog treninga pa do kraja jedne sezone su sljedeće: dječaci su živahniji i glasniji te ih je teže dovesti do optimalne radne atmosfere, tijekom cijelog treninga kod dječaka se izgovara više opomena, treneri su u tom pogledu stroži prema dječacima jer su skloniji rizičnom ponašanju.

U odnosu na djevojčice koje u većini slučajeva pozitivno reagiraju na usmenu opomenu, dječake je potrebno fizički odmaknuti od situacije ili predmeta koji predstavlja problem (npr. posvađane dječake bolje je staviti u dvije različite radne grupe).

Kod dječaka je uočeno da imaju više natjecateljskog duha te su pred natjecanja uglavnom pozitivno motivirani i usmjereni na pobjedu te nadjačavanje ostale djece iz grupe, dok se kod djevojčica javlja sram i nesigurnost, a ponekad i odustajanje od natjecanja.

Ukoliko su treneri motivirani, s oba spola jednak je užitak raditi, dok će mnogi treneri potvrditi da za rad s dječacima možemo prije posla pojesti koju kaloriju više, jer će nam potrošiti više energije.