O dječjem strahu

Pomozimo djeci prevladati strah.

Strah je jedno od bazičnih čuvstava. Bojimo se onoga što nas može povrijediti, onoga što nam izgleda opasno. Djeca se boje i onoga što mi odrasli obično ne smatramo opasnim (mrak, vještice…). Svako doba odnosi neke strahove i donosi nove. Strahovi su dio odrastanja.

OVDJE pročitajte još nekoliko korisnih tekstova o strahovima kod djece i kako im što bolje pomoći

Dijete pod stresom ili osjećajem straha
Strah i anksioznost kod djeteta
Dječji strah od liječnika i kako ga prevladati

6 mjeseci

U djeteta se počinje razvijati organizirana percepcija i počeci pamćenja. Dijete sada pamti majčino lice, prepoznaje ga, primjećuje razliku između majčinog i nemajčinog lica i počinje upućivati smiješak samo majčinom licu. Istodobno, ono pokazuje osjećaj straha od svake promjene u toj poznatoj shemi (kad npr. majka promijeni frizuru ili stavi šešir).

8 mjeseci
Javljaju se strah od stranaca i strah od razdvajanja (separacije) – dvije značajne reakcije koje govore o potpuno uspostavljenoj emocionalnoj vezanosti s majkom.

Dijete pokazuje znakove straha u prisutnosti nepoznate osobe, pa i svojih vršnjaka. Taj strah je naročito jak ako majka nije u blizini, a prestaje čim nepoznata osoba iziđe iz prostorije. Slično, dijete će zaplakati ako majka izlazi iz sobe, “razdvaja se” od njega.

Uzrok tog straha je u razvoju spoznajnih sposobnosti djeteta: ono postaje sposobno uvidjeti da se nalazi u drugačijoj, novoj situaciji, a istodobno ne razumije situaciju niti njezine posljedice i nemoćno je da bilo što promijeni.

Oba ova oblika straha privremenog su, razvojnog karaktera i najjače se očituju između 8. i 12. mjeseca, a postepeno se gube do djetetove 2,5 godine.
Iskustvom, razvojem samostalnog kretanja u okolini i razvijanjem sposobnosti shvaćanja jednostavnih odnosa nestaje postepeno strah od promjena u poznatoj situaciji.

3 godine
Prevladavaju vizualni strahovi: obojeni, smežurani ljudi, maske, nakaze. Strah od mraka, životinja, policajaca, lopova, od roditeljskih večernjih izlazaka.

4 godine
Prevladavaju auditivni strahovi, naročito od sirene, vatrogasaca… Strah od mraka, divljih životinja, majčinog odlaska – naročito navečer.

5 godina
Ovo nije jako strašljivo doba. Kod djeteta se javlja više vizualnih strahova. Smanjuje se strah od životinja, zločestih ljudi, nakaza. Rastu konkretni, realni strahovi: od povreda, pada, psa. Prisutan je strah od mraka, strah da se mama neće vratiti kući.

6 godina
Ovo je vrlo strašljivo doba. Naročito su jaki auditivni strahovi: zvono, telefon, neugodan glas, voda u WC-u, glasanje kukaca i ptica.

Prisutan je strah od natprirodnog (duhovi, vještice…), strah da je netko pod krevetom, strah od prostora (izgubit ću se, strah od šume), strah od prirodnih pojava (vatra, voda, grom, munja), strah od samoće (spavati sam u sobi, biti sam kod kuće), strah da mama neće biti kod kuće kad se dijete vrati kući, da će joj se nešto desiti, da bi mogla umrijeti.

Dijete iskazuje hrabrost za ozbiljne povrede, a strah od sitnih povreda (špranje, posjekotine, krvi, krvi iz nosa).

7 godina
U toj su dobi prisutni mnogi strahovi, naročito vizualni (mrak, tavan, podrum, sjene izgledaju kao duhovi, vještice). Dijete iskazuje strah od špijuna, lopova, ljudi koji se kriju u ormaru, pod krevetom. Prisutni su strahovi koji nastaju nakon TV-a, filmova, strašnih priča. Dijete brine da ga ne vole, da će zakasniti u školu.

Od 8 godina nadalje sve je manje djetinjih strahova, sve su prisutniji strahovi od realnih opasnih stvari, situacija (injekcija, groma, struje, prometa).

ljubav obitelja dijete

Nekoliko savjeta za odrasle

I bez naše pomoći dijete će se prestati bojati mnogih stvari, jer kako raste stvari mu izgledaju drugačije i manje zastrašujuće.

Prihvatite dječji strah

Za njega niste krivi ni vi, niti dijete. Strah nije ni loš, ni neprirodan.
U strahu je prirodna reakcija da se povlačimo, bježimo od onoga što nam izgleda opasno.
Dozvolite djetetu period povlačenja, izbjegavanja onoga čega se boji. Dajte mu do znanja da ćete ga štititi od “opasnosti” dok strah ne prođe.

Dajte mu priliku da se postepeno navikne na “strašne” stvari i situacije, da ih upozna i prihvati. Ako se boji psa, neka se prvo upozna i igra s malim štenetom.
Ne budite nestrpljivi, ne suočavajte ga s najgorom varijantom. Šok-metoda je najgora. Ako se boji vode ne bacajte ga u more!

Dječji strah nije dugog vijeka, obično slijedi kratak period u kojem ga neodoljivo privlači ono čega se ranije bojalo. Neka pod vašom kontrolom stječe novo iskustvo. Ako se ranije bojalo vatre, sad neka pali šibice u kadi, u vašoj nazočnosti.

Ako se boji nekih velikih, općih situacija (npr. vrtića, škole) pokušajte otkriti koji je specifični aspekt uzrok ovom strahu.

VAŽNO!

Uvažavajte dječi strah!

Ne rugajte mu se!
Ne posramljujte ga pred drugima!
Ne govorite mu da se samo bebe boje!
Ne silite ga da bude hrabro!

Ako dijete doživi neko traumatsko iskustvo, ono kod njega može:

> obnoviti stare “preraštene” strahove
> pojačati postojeće, aktualne strahove
> izazvati nove, specifične strahove od stvari koje ga podsjećaju na traumatski događaj
> stvoriti općenito prestrašeno dijete, koje se svega boji

Ako je strah uzeo maha i postao pravi problem, potražite stručnu pomoć. Djetetu koje se boji pomozite da se suoči sa svojim strahom, a ne da bježi od njega.
Nije sramota bojati se, niti si manje vrijedan ako se bojiš. Pomozite djetetu da postepeno upozna, približi se i prihvati zastrašujući objekt.

PRONAĐITE SADRŽAJE O ZASTRAŠUJUĆEM OBJEKTU:

> pričajte o svom strahu (kad ste bili mali, o sadašnjim strahovima)
> pričajte o strahovima i iskustvima drugih ljudi
> pričajte priče o zastrašujućim objektima u pozitivnom svjetlu
> pričajte priče o hrabrima, malima (djeci, životinjama)
> koristite igračke i slike zastrašujućeg objekta i sl.

PONUDITE EKSPRESIVNE MATERIJALE:

olovke, pastele, boju, glinu, kolaž, neoblikovani materijal…
scenske lutke i sl.
Udaraljke, zvečke, kutije, poklopce, kante…

ZAMIŠLJAJTE, STVARAJTE, IGRAJTE SE:

> izmišljajte, dovršavajte priče (drugačiji tijek, drugačiji kraj)
> igrajte se, izmjenjujte uloge, strašite nekoga
> pričajte po slikama
> igrajte se pantomime, budite strašni, glumite strah
> vježbajte, plešite, izmišljajte strašne pokrete
> učite relaksaciju, vježbe disanja
> izrađujte ginjol – lutke koje mogu gristi, i proždirati
> crtajte, modelirajte strah, strašno (razgovarajte o strašnoj slici, neka dijete bude dio slike, neka razgovara s ostalim dijelovima slike i sl.), crtajte lijepe i ružne snove i slično

Dječji vrtić Opatija